Sorte vinove loze introdukovane u Crnu Goru
Introdukovane sorte, sorte i podloge vinove loze, koje su donesene iz druge države i koje se gaje na određenom području, na kojem ih nije bilo prije intervencije čovjeka. Krajem XIX vijeka, u Crnoj Gori introdukovano je 20 sorti → evropske loze i pet → loznih podloga: Riparia tomentosa, Riparia glabra, Rupestris, Solonis i Berlandieri. Početkom i sredinom XX vijeka, u primorskom području, od glavnih → sorti vinove loze gajile su se: plavac, plavka, kadarun, bratkovina, rukatac, zlatarica, a u zaleđu Primorja sorte: → vranac, → kratošija i → lisica. Od → stonih sorti najviše se gajila sorta → razaklija i sorta → čauš bijeli. Gajile su se i stone sorte crveni čauš, bijela razaklija, muškaćela pečurica, krivaja, fraskanjela (ruži bard – bijelo grožđe), grkinja, ruža, ružica, carigradska, sultanija, valuj i → gogolj. U Paštrovićima su se introdukovale različite sorte, najviše iz Grčke i Turske, a kasnije i iz regiona. Polovinom XX vijeka, u vinogradima Paštrovića gajilo se 25 sorti (→ Paštrovići: antropogeografska-etnološka ispitivanja). Pored sorte kratošija (dominantna sorta), gajile su se i sorte: kadarun, lopušača, lisica i uvat, vranac, plavka, → zadrimka, mali plavac, bečićka i mršujina loza, → japudžak, bijela loza (gogolj), dračkinja, božovića loza, mekuša, bratkovina, crni i bijeli kadarun, razaklija, krivaja, amerikanka i → smederevka (introdukovana oko 1950. godine). Planska introdukcija stonih i → vinskih sorti u Crnoj Gori počela je 1955. godine. Domaći sortiment obogaćen je stonim sortama: → julski muskat, → kraljica vinograda, afus ali, muskat hamburg, → muskat italija i → ribijer. U sva tri sortimentska vinograda (Bar, Podgorica i Danilovgrad), dominantno se gajila stona sorta bijela rana (prinosna sorta, koja je sazrijevala sredinom jula, sklona rehuljanju). Sorta madlen anževin nađena je samo u Paštrovićima i Boki (dobrog kvaliteta grožđa, a sazrijevala u drugoj dekadi juna). U sortimentskom vinogradu u Titogradu, gajile su se sorte → šasla, crvena mirisava (sazrijevala je istovremeno sa šaslom, mogla se upotrijebiti kao stono grožđe i za preradu u vina), muskat matijas jovana, sorta afus ali (zastupljena u sva tri sortimentska vinograda) i aleksandrijski muskat. U tom periodu koristile su se → lozne podloge: Rupestris du Lot 3309, Schwarzmann, Teleki 8 B, Kober 5BB i dr., a prije II svjetskog rata introdukovane su i lozne podloge: Aramon × Rupestris Ganzen br. 1, Riparia × Rupestris 3909 i Riparia portalis. U Crnoj Gori su do 1977. introdukovane crne vinske sorte: → grenaš crni, kadarun, → merlo, plavka, prokupac i bijela vinska sorta → žilavka. Od stonih sorti, pored razaklije (70%), bile su introdukovane → kardinal, kraljica vinograda, afus ali, ribijer, muskat hamburg, muskat italija i dr. Prema podacima iz rejonizacije (2017), introdukovano je 26 vinskih i 15 stonih sorti. U → sortimentu vinove loze, učešće introdukovanih sorti za proizvodnju crvenih vina bilo je 13,75% (iz Francuske 12,72% i Italije 1,03%). Introdukovane su sorte: → kaberne sovinjon, grenaš, merlo, → marselan, → petit verdot, → alikant buše, negro amaro i sanđoveze. U sortimentu za proizvodnju → bijelih vina, učešće introdukovanih sorti bilo je 84% ukupne površine pod bijelim vinskim sortama. Najzastupljenije su bile bijele vinske sorte porijeklom iz Francuske (62,93%), Gruzije (15,73%), Srbije (5,48%), Grčke (0,55%), Italije (0,55%). Sorte koje su introdukovane su: → šardone, → rkaciteli, → unji blan, → župljanka, → sovinjon, smederevka, → burgundac bijeli, → malvazija i → šenin blan. Od stonih sorti introdukovane su sorte: kardinal, ribijer, → blek medžik i → viktorija. Od introdukovanih loznih podloga, u novijim zasadima bile su zastupljene: Berlandieri Ressenguir 2 × Rupestris du Lot Paulsen 1103 (dominantna podloga), Berlandieri Ressenguir 2 × Rupestris du Lot Ruđeri 140 i Šasla × Berlandieri 41 B.
LITERATURA I IZVORI: S. Tomić, Zetska banovina – banovina u Kraljevini Jugoslaviji od 1929. do 1941, Sarajevo, 1931; M. Ulićević, „Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, 2/V, Titograd, 1959; Lj. Pavićević, „Prve poljoprivredne škole u Crnoj Gori”, Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1964; F. Jergović, Rad oko unapređenja vinogradarstva u Crnoj Gori, Titograd, 1981; M. Mijušković, „Rad na unapređenju poljoprivrede i razvoj naučnih ustanova u Crnoj Gori”, Šezdeset godina Poljoprivrednog – Biotehničkog instituta Titograd 1937–1977, Podgorica, 1997; L. Avramov, D. Žunić, Posebno vinogradarstvo, Beograd, 2001; Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, Titograd, 1977; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore), Podgorica, 2017.
V. Maraš