Gajena vinova loza

Evropska loza (lat. Vitis vinifera subsp. sativa), gajena, pitoma, domaća, evroazijska loza, koja je osnov savremene vinogradarske proizvodnje. Izrazito polimorfna biljna vrsta. Karakteriše se velikim polimorfizmom → listova , → bobica, → grozdova i → sjemenki. Ima morfološki i funkcionalno hermafroditne → cvjetove, a manji broj gajenih sorti ima funkcionalno ženski tip cvijeta (→ razaklija, → čauš bijeli). Plod je grozd i bobice bijele, crvene ili crne boje. Raste na gotovo svim zemljištima, slabo je otporna na mrazeve i sušu, osjetljiva je na bolesti (→ Bolesti vinove loze) i na → filokseru. Od bolesti se štiti adekvatnom → zaštitom vinove loze, a od filoksere → kalemljenjem na odgovarajuće američke → lozne podloge. U okviru evropske loze ima više od 10.000 sorti, koje su, prema geografskom porijeklu, grupisane u tri → ekološko-geografske grupe sorti. Procjenjuje se da oko 500 sorti evropske loze ima veću komercijalnu vrijednost u svjetskoj vinogradarskoj proizvodnji.

Evropska loza je nastala domestifikacijom divlje loze, prirodnim ukrštanjima, spontanim mutacijama i djelovanjem čovjeka (odabirom, gajenjem). Gajena vinova loza je prvi put pripitomljena od divlje loze u zakavkaskom regionu (današnja Gruzija, Jermenija i Azerbejdžan), prije oko 8.000 godina. Prve vinove loze su na Balkansko poluostrvo uvezene sa Istoka, oko 4.300 godina p. n. e. Stari Grci su postepeno širili sorte vinove loze preko zapadne strane Balkana i jadranskih ostrva, prateći glavne trgovinske rute, a Iliri i druga populacija postepeno su sve veću pažnju poklanjali vinovoj lozi.

U Crnoj Gori vinova loza spada u najstarije poljoprivredne kulture. Gaji se još od antičkog perioda (→ Vinogradarstvo ). Proces domestifikacije vinove loze, koji je započet u doba neolita, nastavljen je u vinogradarskim područjima Crne Gore, na kojima su → genetičkom identifikacijom sorti, u istraživanjima 2020, otkriveni predstavnici svih stepena domestifikacije vinove loze. Istraživanja Vesne Maraš i sar., 2020, potvrdila su veliki → diverzitet vinove loze u Crnoj Gori. Od 101 genotipa gajene loze, 50 genotipova je identifikovano u → bazama podataka za rod Vitis, dok 51 sortu (genotip) nije bilo moguće identifikovati i kao takve predstavljaju potencijalno nove crnogorske → autohtone sorte. U proizvodnim vinogradima u Crnoj Gori, dominantno se gaje autohtone sorte, ali i brojne → introdukovane sorte vinove loze.

LITERATURA: I. Sokolić, Veliki vinogradarsko vinarski leksikon, Novi Vinodolski, 2006; M. Milosavljević, Vinogradarsko-vinarski leksikon i šestojezični rečnik, Beograd, 2007; S. Myles et al., „Genetic structure and domestication history of the grape”, Proc. Nat. Acad. Sci., 2011; M. Milosavljević, Biotehnika vinove loze (drugo dopunjeno izdanje), Beograd, 2012; P. Cindrić, N. Korać, D. Ivanišević, Ampelografija i selekcija vinove loze, Novi Sad, 2019; V. Maraš, J. Tello, A. Gazivoda, M. Mugoša, M. Perišić, J. Raičević, N. Štajner, R. Ocete, V. Božović, T. Popović, E. García-Escudero, M. Grbić, J. M. Martínez-Zapater, J. Ibáñez, „Population genetic analysis in old Montenegrin vineyards reveals ancient ways currently active to generate diversity in Vitis vinifera”, Scientific Report, 10, 2020.

A. Martić