Lozne podloge, američke vrste loze i njihovi hibridi, koji se koriste pri kalemljenju za razmnožavanje vinove loze. → Kalemljenje sorti → evropske loze na otporne lozne podloge efikasna je mjera u borbi protiv → filoksere. Pored otpornosti na korijenovu filokseru, neophodno je da lozne podloge imaju: dobar afinitet sa sortama plemenite loze, sposobnost dobrog ožiljavanja, povećanu otpornost i tolerantnost na druge zemljišne → štetočine vinove loze, kao i otpornost na sadržaj kreča u zemljištu, salinitet zemljišta, otpornost na sušu i druge klimatske i zemljišne uslove. Lozne podloge moraju imati i pozitivan uticaj na ispoljavanje agrobioloških i privredno-tehnoloških karakteristika sorti koje su nakalemljene na odgovarajuću loznu podlogu (→ Agrobiološke karakteristike sorte; → Privredno-tehnološke karakteristike sorte). Pravilan izbor lozne podloge u datim uslovima sredine jedan je od glavnih preduslova za kvalitet i kvantitet u proizvodnji grožđa. Najznačajnije lozne podloge su, prema porijeklu, podijeljene u četiri grupe: 1. selekcionisane američke vrste (Riparia portalis, Rupestris du Lot); 2. hibridi između američkih vrsta (Berlandieri x Riparia, Berlandieri x Rupestris, Riparia x Rupestris); 3. evropsko-američki hibridi (Šasla x Berlandieri) i 4. složeni hibridi. Najzastupljenije su podloge iz grupe američkih hibrida, a među njima podloge nastale ukrštanjem Berlandieri x Rupestris (Rihter 99, Rihter 110, Paulsen 1103 i Ruđeri 140) i Berlandieri x Riparia (Kober 5 BB, T5C, SO4 ). Za proizvodnju reznica loznih podloga za kalemljenje sorti u Crnoj Gori podignuti su → matični vinogradi loznih podloga. Prvi poznati matičnjak i sortiment loznih podloga u Crnoj Gori postojao je krajem XIX vijeka, u okviru rasadnika → Knjaževske crnogorske zemljodjelske škole u Podgorici. U periodu 1894–1896, u matičnjaku američke loze gajeno je pet sorti – Riparia tomentosa, Riparia glabra, Rupestris, Solonis i Berlandieri – za koje se, na osnovu hemijskih analiza zemljišta u različitim vinogradarskim područjima, smatralo da će dati najbolje rezultate. Crnogorska vlada je ove sorte loznih podloga introdukovala iz Francuske u cilju proučavanja njihovih osobina i intervencije u slučaju pojave filoksere u crnogorskim vinogorjima. Utvrđeni su plan i preporuke američkih loza za pojedina vinogradarska područja: za Ćemovsko polje − Rupestris; u Doljanima, za ocjedne položaje – Rupestris, za vlažne – Riparia tomentosa; u Berima, za ocjedne položaje – Riparia glabra, za vlažne – Solonis; u Zeti − Rupertis; u Ždrebaoniku – Berlandieri ili Rupertis; u Drenovštici, za ocjedne položaje – Riparia glabra, za vlažne – Solonis; u Šobajićima – Solonis; u Godinju – Solonis; u Gluhom Dolu – Riparia glabra; u Baru, za ocjedne položaje – Rupestris, za vlažne – Solonis; u Mrkojevićima – Berlandieri; u Ulcinju – Riparia glabra i u Ceklinskoj župi, za ocjedne položaje – Riparia tomentosa, a za vlažne – Solonis. U Crnoj Gori su 1931. uglavnom bile zastupljene lozne podloge: Riparia x Rupestris Schwarznan Riparia x Rupestris 3309, Rupestris du Lot, Aramon x Rupestris Ganzin No 1 i Riparia x Berlandieri Teleki 8 B. U tom periodu filoksera nije bila službeno potvrđena. Između dva rata širene su podloge Portalis, Rupestris du Lot, Riparia x Rupestris 3309, Schwarzmann i Ganzin br. 1, dok je poslije II svjetskog rata dominirala podloga Kober 5 BB. Determinacijom je evidentirano da su bile zastupljene i podloge Rupestris du Lot, Schwarznan, 3309 i Teleki B. Podizanje plantažnih vinograda na društvenim gazdinstvima u Crnoj Gori počelo je 1949, u okolini Podgorice. Usljed nedostatka sopstvene → proizvodnje loznog sadnog materijala, ožiljeni lozni kalemovi za podizanje vinograda nabavljeni su iz SR Srbije (sorte prokupac, plovdina, kao i mješavina stonih sorti okalemljenih na podlogama Teleki 8 BB, Kober 5 BB, Rupestris du Lot i dr.). Za dalju sadnju korišćena je podloga Kober 5 BB, a znatno manje podloge Teleki 8 B i Du Lot. Na tim podlogama podignuto je oko 400 ha vinograda u Basenu Skadarskog jezera (Lješkopolje, Zeta, Bjelopavlići, Crmničko polje) i na Primorju (Sutorina, Tivatsko polje, Mrčevo polje, Sutomore, Ulcinj). Prvi ogledi u vinogradarskim područjima Crne Gore postavljeni su 1958. u cilju izbora najpogodnijih podloga za domaće → vinske sorte (→ vranac i → kratošija), kao i za → stone sorte (crvena → razaklija). Pored ranije uvedenih loznih podloga Riparia portalis i du Lot, bile su uključene podloge Kober 5 BB, 8 B i 41 B, kao i pojedine Paulsenove selekcije (Paulsen 775, 779, 1047, 1103, 1119), Ruđerijeve selekcije (R 140 i 225) i Rihterove selekcije (R 99 i 110). Lozne podloge su se proučavale u posebnim oglednim vinogradima u okolini Titograda i Ulcinja. Jedna od najboljih podloga za sorte vranac i razaklija bila je Kober 5 BB, dok se podloga Ruđeri 140 istakla kao najbolja za suva, kamenita, plitka i siromašna zemljišta. U cilju odabira najpogodnijih loznih podloga, na Oglednoj parceli na Ćemovskom polju, 1968, podignut je vinograd sa sortom vranac na različitim podlogama (Kober 5 BB, Teleki 8 B, Rupestris du Lot, Paulsen 1103, Ruđeri 140, Rihter 110 i Rihter 99), kao i sa sortom → kardinal na četiri podloge (Kober 5 BB, Rupestris du Lot, Rihter 110 i Rihter 99). Najbolji rezultati za sortu vranac postignuti su na podlozi Ruđeri 140, potom na podlozi Paulsen 1103, dok su rezultati bili najlošiji na podlozi Kober 5 BB. Sorta kardinal postigla je najbolje rezultate na podlogama Teleki 8 B i Rupestris du Lot. Do 1977. bile su introdukovane lozne podloge Riparia portalis, Rupestri du Lot, Kober 5 BB, Šasla x Berlandieri 41 B, Teleki 8 B, Rihter 99 i Rihter 110. Najčešće zastupljene podloge u starijim plantažnim vinogradima, prema rejonizaciji iz 2017, bile su Kober 5 BB i SO4, dok su u novijim zasadima dominirale podloge Paulsen 1103, Ruđeri 140 i Šasla x Berlandieri 41 B.

Karakteristike najzastupljenijih loznih podloga u Crnoj Gori. Paulsen 1103 je lozna podloga iz grupe Berlandieri x Rupestris, koja je prilagođena toplijim klimatskim uslovima. Najviše se koristi za kalemljenje i podizanje novijih zasada. Odgovaraju joj ilovasta, umjereno vlažna do umjereno sušna zemljišta. Bolje podnosi zaslanjena zemljišta od drugih loznih podloga. Spada u bujne podloge i pokazuje dobar afinitet sa raznim sortama. Pogodna je za kalemljenje i stonih sorti vinove loze jer doprinosi ranijem sazrijevanju grožđa. Dobro podnosi sušu i otporna je na nematode. Kober 5 BB je lozna podloga najzastupljenija u starijim plantažnim zasadima. Pogodna je za zemljišta sa visokim sadržajem kreča. Ima dobru kompatibilnost sa većinom sorti i odlikuje je dobro ukorjenjavanje. Spada u bujne podloge. Pozitivno utiče na rodnost i kvalitet grožđa kalemljenih sorti. Pogodna je za hladnija i vlažnija vinogradarska područja. Zbog osjetljivosti na sušu, sve se manje koristi u novijim zasadima toplijih vinogradarskih područja. Ruđeri 140 je lozna podloga pogodna za manje plodna, suva, pjeskovita i šljunkovita siromašna zemljišta. Dobro podnosi sušu i krečnjak u zemljištu, dok slabo podnosi vlagu. Teže se ukorjenjava. Ima dobru kompatibilnost sa raznim sortama i na odgovarajućim zemljištima povoljno utiče na prinos i kvalitet grožđa.