Razaklija
Razaklija (razaklija crvena, crveni drenak, valandovski drenak, parmak), stona sorta vinove loze. Potiče iz Male Azije. Pod imenom razaklija najčešće se gaji u Crnoj Gori, a u južnom dijelu poznati su i sinonimi: razaglija, rozaklija i razajlija. Sorta se najviše gaji u Makedoniji (valandovski crveni drenak), Bugarskoj (petričko) i Srbiji (crveni drenak). U Staroj Crnoj Gori razaklija je bila jedina značajna stona sorta. Gajila se u okolini Titograda (do 5% u proizvodnji grožđa), manje je bila zastupljena u Crmnici i na Primorju. Grožđe sorte se, prije II svjetskog rata, izvozilo iz Bara u Dubrovnik, Split i Zagreb. U Crnoj Gori najviše se gajila na odrinama, krevetima na okućnicama (čardaklijama, pergolama, na drveću, obično jasenu, košćeli). Sorta se dominantno gajila sve do → introdukcije sorti afus ali, → ribijer i drugih stonih sorti, koje su je potisnule zbog njene neredovne rodnosti. Danas se sporadično gaji u vinogradima privatnog sektora i nalazi se u kolekcionim zasadima Biotehničkog fakulteta (→ Ampelografska kolekcija vinove loze). → Čokot je vrlo bujan. → List je velik, najčešće petodjelan, naličje lista je paučinasto maljavo. → Cvijet je morfološki hermafroditan, a funkcionalno ženski tip cvijeta, za čiju je oplodnju potreban polen druge sorte sa funkcionalno hermafroditnim tipom cvijeta. → Grozd je velik do vrlo velik, može biti i mali, kupast, rjeđe valjkast, vrlo zbijen do zbijen, a pri slaboj oplodnji i srednje zbijen do rehuljav, mase 120–400 g. → Bobica je velika i vrlo velika, najčešće jajastog oblika, a može biti i elipsoidna. → Pokožica je od svijetlocrvene do tamnocrvene boje, debela, pepeljak je osrednji. Sočnog je i hrskavog mesa, prijatnog ukusa. Spada u prinosne i visokoprinosne sorte. → Grožđe sazrijeva krajem IV epohe (→ Epoha sazrijevanja grožđa) i može se održati na čokotu do otpadanja lišća. Veoma dobro podnosi transport i pogodno je za čuvanje u hladnjačama. Zbog ženskog tipa cvijeta i karakteristika grozda, korišćena je u → hibridizaciji vinove loze. Bila je jedan od roditelja za → sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori: → besjemena razaklija (razaklija x sultanina), → crna razaklija (razaklija x vranac), → julska razaklija (razaklija x julski muskat), → moračanka (razaklija x kardinal), → PIT 15 (razaklija x sultanina), → PIT 18 (razaklija x kardinal), → PIT 19 (razaklija x kraljica vinograda) i → PIT 20 (razaklija x kardinal). → Genetičkom identifikacijom sorti, u 2020, potvrđena je vodeća uloga sorti razaklija i → kratošija u stvaranju crnogorskog genetičkog → diverziteta vinove loze. Od pronađenih 25 → pedigrea crnogorskih sorti (triosi: majka + otac + potomak), razaklija je uključena kao roditelj u 14 pedigrea (razaklija x heptakilo = bijela krupna SR; razaklija x ribijer = razaklija Brijege; razaklija x ribijer = nepoznata 2; razaklija x krivalja bijela = crvena krivaja; razaklija x krstač = belka; razaklija x radovača = gogolj; razaklija x vela pergola = loza Sv. Vasilija Ostroškog; razaklija x kratošija = divlja MNE 362 − lokalitet Orasi; razaklija x kratošija = divlja MNE 475 − lokalitet Meterizi; razaklija x kratošija = crna Tomba; razaklija x kratošija = raćeška; razaklija x kratošija = bijela nepoznata; razaklija x kratošija = crna loza; razaklija x čubrica = nepoznata Kuči). Pored toga, od 27 duosa, potvrđeno je šest kompatibilnih veza roditelja i potomaka za razakliju (razaklija − loza iz Hilandara; razaklija – cetinka; razaklija − koarna alba; razaklija − nepoznata divlja muška), od kojih su dva genotipa uzorkovana kao → divlja loza (razaklija − divlja MNE 285 − lokalitet Rijeka Crnojevića; razaklija − divlja MNE 282 − lokalitet Kamenik).
LITERATURA: J. Jovović, „Neke naše sorte loze za proizvodnju stonog grožđa”, Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1956; M. Ulićević, „Poljoprivreda i šumarstvo”, Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1966; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, 47, Novi Sad, 1997; P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 2000; Lj. Pejović, Novi genetički potencijal vinove loze stvoren u Crnoj Gori, Podgorica, 2004; V. Maraš, J. Tello, A. Gazivoda, M. Mugoša, M. Perišić, J. Raičević, N. Štajner, R. Ocete, V. Božović, T. Popović, E. García-Escudero, M. Grbić, J. M. Martínez-Zapater, J. Ibáñez, „Population genetic analysis in old Montenegrin vineyards reveals ancient ways currently active to generate diversity in Vitis vinifera”, Scientific Report, 10, 2020.
Lj. Pejović, V. Maraš