Ribijer
Ribijer (franc. Alphonse Lavalle), stona sorta vinove loze. Najviše se gaji u Francuskoj, Italiji, SAD i Izraelu. Po zastupljenosti površina stonih sorti u Crnoj Gori, nalazi se na drugom mjestu, poslije → kardinala. Do polovine XX vijeka bila je zastupljena u sva tri sortimentska vinograda: u Baru (Topolica), Titogradu (Kruševac) i Danilovgradu (→ Introdukovane sorte). Pojedini → čokoti mogli su se naći kod vinogradara u Paštrovićima (→ Paštrovići: antropogeografska-etnološka ispitivanja), Boki (→ Boka: antropogeografska studija) i → Crmnici. U strukturi površina pod stonim sortama u Crnoj Gori, prema rejonizaciji iz 1977, učestvovala je sa 3%, a prema rejonizaciji iz 2017, sa 16,5%. Zbog kvaliteta → grožđa, korišćena je u postupku → hibridizacije vinove loze i stvaranja pojedinih stonih sorti (→ Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori). To su sorte: → gorica (bijeli čauš x alfons lavale), → ribnica (bijeli čauš x alfons lavale) i → zelenika (crveni čauš x alfons lavale). Čokot sorte je veoma bujan. → List je velik, okruglast i petodjelan. → Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. → Grozd je krupan, cilindrično-konusnog oblika, mase 250–400 g, srednje rastresit. → Bobice su krupne, tamnoplave boje, čvrste → pokožice, prekrivene obilnim pepeljkom. Meso je hrskavo, neutralnog ukusa. Spada u prinosne sorte. Grožđe sazrijeva krajem III i početkom IV epohe (→ Epoha sazrijevanja grožđa). Dobro podnosi transport i može se čuvati u hladnjačama 2–3 mjeseca.
LITERATURA I IZVORI: M. Ulićević, „Neka iskustva sa stonim sortama vinove loze u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda, 2, Titograd, 1956; P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 1994; D. Burić, Savremeno vinogradarstvo, Beograd, 1995; P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 2000; Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, Titograd, 1977; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore), Podgorica, 2017.
M. Mugoša