Šardone
Šardone (franc. Chardonnay), vinska sorta vinove loze za proizvodnju bijelih vina. Nastala je ukrštanjem sorti → burgundac bijeli i gouais blanc (heunisch). Potiče iz Francuske. Najviše se gaji u Francuskoj, Kaliforniji, Kanadi, Australiji, Novom Zelandu i Italiji. U Crnoj Gori se gaji na većim površinama od 1995, a, uz → bijeli krstač, najzastupljenija je bijela vinska sorta. U strukturi površina pod bijelim vinskim sortama u Crnoj Gori, prema rejonizaciji iz 2017, učestvovala je sa 52,30%. → Preporučena i dozvoljena sorta je za proizvodnju → vina sa → oznakom geografskog porijekla i → oznakom porijekla za → vinogradarski region (rejon) Crnogorski basen Skadarskog jezera, → vinogradarski region (rejon) Crnogorsko primorje i → vinogradarski region (rejon) Nudo. → Čokot je srednje bujan. → List je srednje veličine, trodjelan ili petodjelan, slabije maljav na naličju. → Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. → Grozd je sitan do srednje krupan, cilindričan ili konusan, srednje zbijen do zbijen, mase 80–150 g. → Bobice su sitne, okrugle, žute boje, sočne, sa debelom → pokožicom, prekrivene pepeljkom. Srednje je pozna sorta, sazrijeva u II epohi (→ Epoha sazrijevanja grožđa). Postiže prinos → grožđa 6–10 t/ha. Zavisno od uslova gajenja i načina vinifikacije, → vina mogu biti aromatična, harmonična, s umjerenim kiselinama, ali i kremasta ukoliko se radi malolaktička fermentacija i vino odležava u hrastovim buradima. U Crnoj Gori vina imaju izraženu slamastožutu boju, s → aromama bagremovog cvijeta, aromatičnog bilja i punog su tijela. Grožđe se koristi za proizvodnju → suvih vina i → pjenušavih vina.
LITERATURA I IZVOR: M. Milosavljević, Biotehnika vinove loze, Beograd, 1998; P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 2000; H. Johnson, J. Robinson, The World Atlas of Wine, London, 2019; R. Tarailo, P. Vuksanović, Od čokota do vina, Beograd, 2021; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore), Podgorica, 2017.
V. Maraš