Kratošija
„Duga istorija kratošije”, članak u italijanskom časopisu VVQ, 2015.
„24. april – Međunarodni dan kratošije”, amblem godišnje svečanosti posvećene istoimenoj crnogorskoj sorti, autor Nikola Latković
Senzorni profil vina sorte kratošija iz vinogradarskog subregiona Podgorica
Kratošija (ital. Primitivo, engl. Zinfandel), najstarija crnogorska autohtona vinska sorta vinove loze za proizvodnju crvenih vina. → Genetičkom identifikacijom sorte potvrđeno je da kratošija ima isti genetski profil kao sorta primitivo iz Italije, zinfandel iz Kalifornije i crljenak kaštelanski iz Hrvatske, kao i da je muški roditelj sorte → vranac. Najstariji pisani izvor o imenu i značaju sorte kratošija i kratošijskih vinograda nalazi se u 261. poglavlju → srednjovjekovnog Statuta grada Budve. Prvi opis sorte dao je Mitar Plamenac 1891, a Milo Vujović je 1905. opisao dva tipa kratošije, označenih kao tip 1 i tip 2. Opis sorte objavljen je i 1909. u Ampelografiji Pjera Viale i Viktora Vermorela (VII tom). Dalmatinski ampelograf Stjepan Bulić, 1949, naveo je sinonime sorte kratošija (gartošija, grakošija i kratkošija) iz devet opština Crnogorskog primorja, kao i da je ova sorta prisutna u Dalmaciji u malom broju, te da je njen areal gajenja u Hercegovini i Crnoj Gori (odakle je prenesena u Dalmaciju). Ime kratošija vezano je za relativno kratku peteljku na grozdovima, zbog čega se sorta zvala kratkošija, a jedan njen tip dugošija. U okolini Titograda, koristili su se i nazivi crna vinogradarska, crna gorska, srednji vranac, vrančina, crni krstač, vranj, krstan, ljutica. U Crmnici su, uz naziv kratošija, koristili i atribute: velja, srednja, mala. Dragan Nastev (1967, 1977) je za kratošiju naveo sinonime: krakošija, crna gorska i vrančina, ističući da je ova stara crnogorska sorta najviše rasprostranjena u Crnoj Gori (Crmnica, Titograd, Danilovgrad i dr.), kao i da je introdukovana u Makedoniju u cilju ispitivanja u ekološkim uslovima Makedonije. Lazar Avramov je, 1988, pisao o kratošiji kao crnogorskoj autohtonoj sorti, navodeći sinonime: gratošija, grakošija, kratkošija, kratkošica. Istakao je da je u okviru sorte uočeno mnoštvo klonova. U Staroj Crnoj Gori kratošija je bila najrasprostranjenija sorta vinove loze, koja je dominirala u svim nekalemljenim vinogradima u okolini Titograda, Danilovgrada i na Crnogorskom primorju. Krajem XIX i početkom XX vijeka, dominirala je u svim zasadima i činila 90% sortimenta u vinogorjima podrejona Basena Skadarskog jezera, a gajila se i na Primorju. Areal gajenja kratošije, početkom XX vijeka, bio je 100–150 km. Marko Ulićević (1959, 1966) je istakao da sorte kratošija i vranac izvan Crne Gore nigdje nijesu bile zastupljene u tom periodu, osim u sortimentskim i oglednim zasadima, te da one predstavljaju crnogorski autohtoni i originalni materijal za proizvodnju crnog vina visokog kvaliteta. Polovinom XX vijeka, kratošija je bila najzastupljenija sorta u privatnim vinogradima oko Podgorice, Danilovgrada (80%) i Rijeke Crnojevića (95%). U Crmnici je bila zastupljena približno kao vranac (40%), a gajila se i na Primorju, od Ulcinja do Kotora (5–10%). U vinogradima društvenog vlasništva, 60-ih godina XX vijeka, bila je zastupljena približno kao vranac. Varijabilnost populacije sorte kratošija u ispoljavanju svojih osobina dovela je do degradacije sorte i pojave niza biotipova unutar populacije, što je uslovilo da kratošija u crnogorskim vinogradima bude sve manje prisutna i gajena. Učešće kratošije u sortimentu crnih vinskih sorti u vinogradima u društvenom sektoru 1977. bilo je 10%, dok je u vinogradima na privatnom sektoru bilo 48%. U strukturi površina pod crnim vinskim sortama u Crnoj Gori, prema rejonizaciji iz 2017, učestvovala je sa 4,05%. Kratošija ima heterogenu populaciju sa više varijeteta (biotipova), koji se pod različitim imenima gaje u vinogradarskim područjima Crne Gore. To su: velja kratošija, velji vran, crni krstač, vrančina, bikača, vran, srednja kratošija, kratošija ili vran, srednji vranac, vrančić, ljutica, kratošija, čestozglavica, kratošija mala, kratošija sa dubokim urezima i rehuljača. Varijabilnost populacije kratošije nametnula je potrebu za individualnom → klonskom selekcijom vinove loze i izdvajanjem pojedinih čokota unutar biotipova sa pozitivnim osobinama (→ Klonska selekcija kratošije). Gajenje kratošije u dugom periodu, velika varijabilnost populacije sorte (u okviru koje je izdvojeno 17 biotipova), genetička identifikacija izdvojenih biotipova, kao i relevantni literaturni izvori potvrđuju da se Crna Gora može smatrati zemljom porijekla sorte kratošija i polaznom tačkom njenog širenja u ostale zemlje regiona. To je potvrđeno genetičkom identifikacijom sorti i utvrđenim → pedigreom crnogorskih sorti 2020. godine. Istraživanja su pokazala da se crnogorsko vinogradarstvo bazira na porodici genetički povezanih sorti, što je karakteristično i u drugim čuvenim tradicionalnim regionima za gajenje vinove loze i proizvodnju vina u svijetu. U Crnoj Gori ova porodica je stvorena oko sorti kratošija i → razaklija, koje su roditelji mnogobrojnih crnogorskih autohtonih sorti. Kratošija je roditelj (trios i duos odnosi) u skoro 20 genotipova vinove loze u Crnoj Gori. Ova sorta je najčešće pronađen genotip u starim crnogorskim vinogradima (106 puta). Po obilježjima i osobinama pripada → ekološko-geografskoj grupi sorti Proles pontica (podgrupa balcanica). Spada u grupu → preporučenih i dozvoljenih sorti za → kvalitetna vina i → vrhunska (čuvena) vina. → Čokot je bujan. → Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. → Bobica je srednje veličine, okrugla, crnoplava ili crne boje. → Grozd je srednje veličine (17,9 x 8,7 cm), valjkast, valjkasto-kupast ili kupast, često s krilcem, osrednje zbijen, mase 200–270 g. Spada u prinosne ili vrlo prinosna sorte (12–15 t/ha). Preporučuje se mješovita → rezidba vinove loze, pri kojoj se → lukovi orezuju na 6–8 okaca. Dobri prinosi postižu se i pri rezidbi na duge → kondire. Grožđe sazrijeva između III i IV epohe (→ Epoha sazrijevanja grožđa). → Šira zrelog grožđa sadrži 20–24% šećera i 8–9 g/l ukupnih kiselina. → Vino je pitko, osvježavajuće i harmonično, s udjelom → alkohola 10–14% i 8–9 g/l ukupnih → kiselina. Zbog ovakvog udjela alkohola, a posebno kiselina, vino se koristi za → kupažu sa vinom sorte vranac, pri čemu se znatno poboljšava njegov kvalitet. U Crnoj Gori se proizvode sortna vina. Od grožđa sorte kratošija spravlja se čuvena → lozova rakija izuzetnog kvaliteta.
LITERATURA: M. Plamenac, „Gajenje vinove loze u Crmnici”, Grlica, Cetinje, 1891; P. Viala, V. Vermorel, Traité général de viticulture: Ampelographie, Paris, 1909; S. Bulić, Dalmatinska ampelografija, Zagreb, 1949; M. Ulićević, „Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, 2/V, Titograd, 1959; M. Ulićević, Prilog proučavanju osobina najvažnijih sorta vinove loze gajenih u SR Crnoj Gori, Beograd, 1966; D. Nastev, Specijalno lozarstvo, Skopje, 1967; D. Nastev, Makedonska ampelografija, Skopje, 1977; Lj. Pejović, Ampelografska proučavanja varijeteta kratošije, Beograd, 1988; V. Maraš, Ampelografske karakteristike varijeteta sorte vinove loze kratošija u Crnoj Gori, Beograd, 2000; V. Maraš, M. Milutinović, Lj. Pejović, „Variability in the autochthonous grapevine variety Kratošija”, Acta Horticulture, 2004; A. Calò, A.Costacurta, V. Maraš, S. Meneghett, M. Crespan, „Molecular Correlation of Zinfandel (Primitivo) with Austrian, Croatian, and Hungarian Cultivars and Kratosija, an additional synonym”, American Journal of Enology and Viticulture, 59, 2008; V. Maraš, V. Božović, S. Giannetto, M. Crespan, „SSR molecular marker analysis of the grapevine germplasm of Montenegro”, Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 48, 2014; M. Crespan, V. Maraš, „La lunga storia della Kratošija”, VVQ Vigne, Vini & Qualità, 42, 2015; V. Maraš, J. Tello, A. Gazivoda, M. Mugoša, M. Perišić, J. Raičević, N. Štajner, R. Ocete, V. Božović, T. Popović, E. García-Escudero, M. Grbić, J. M. Martínez-Zapater, J. Ibáñez, „Population genetic analysis in old Montenegrin vineyards reveals ancient ways currently active to generate diversity in Vitis vinifera”, Scientific Report, 10, 2020; V. Maraš, M. Mugoša, S. Vujičić, J. Raičević, A. Gazivoda, „Značaj autohtonih i odomaćenih sorti vinove loze za razvoj modernog vinogradarstva u Crnoj Gori”, Prva međunarodna konferencija o vrancu i drugim crnogorskim autohtonim sortama vinove loze, Podgorica, 2021.
V. Maraš