Julski muskat
Julski muskat (mađ. Csaba Gyoengye), čabski biser, stona sorta vinove loze. Nastala je 1904, ukrštanjem sorti Bronnerstraube i muskat otonel u Mađarskoj, gdje je najviše i rasprostranjena. Gaji se i na području Mediterana. U Crnoj Gori, polovinom XX vijeka, bila je jedna od značajnijih stonih sorti. Gajila se u okolini Titograda (Doljani, Zeta), kao i na Primorju (Buljarica, Petrovac, Budva, Tivat, Kamenari). Zbog ranog sazrijevanja i prijatnog ukusa → grožđa, sorta je korišćena u → hibridizaciji vinove loze za → sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori: → vrani biser (vranac x julski muskat), → julska razaklija (razaklija x julski muskat), → rani vranac (vranac x julski muskat), → PIT 11 (bikana x međusortni hibrid 11-8-14). → Čokot je slabo do srednje bujan. → List je srednje velik, okruglast, najčešće cio ili trodjelan. → Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. → Grozd je mali ili srednje krupan, mase 60–120 g, cilindričan, nekad krilast, srednje zbijen ili rastresit. → Bobica je srednje krupna, okrugla do neznatno izdužena. → Pokožica je tanka, zelenkastožute boje. Najranija je stona sorta. Grožđe sazrijeva sredinom jula ili početkom avgusta (→ Epoha sazrijevanja grožđa). Spada u slabo prinosne do prinosne sorte. Grožđe je veoma prijatnog muskatnog ukusa. Sorta se sve manje preporučuje za gajenje i pogodna je samo za lokalnu potrošnju. Slabo podnosi transport.
LITERATURA I IZVOR: M. Ulićević, „Neka iskustva sa stonim sortama vinove loze u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1959; M. Ulićević, „Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, 2/V, Titograd, 1959; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, 47, Novi Sad, 1997; P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 2000; D. Žunić, S. Todić, Stono grožđe, Beograd, 2002; Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, Titograd, 1977.
V. Maraš