Struktura površina crnih vinskih sorti u Crnoj Gori, 2017.

Struktura površina bijelih vinskih sorti u Crnoj Gori, 2017.

Šardone, najčešće gajena bijela vinska sorta u Crnoj Gori

Vranac, najčešće gajena crvena vinska sorta u Crnoj Gori

Vinske sorte, sorte čije je grožđe namijenjeno za proizvodnju vina i prerađevina od grožđa i vina. Mogu biti: sorte za obična → stona vina, sorte za →  kvalitetna vina, sorte za → vrhunska (čuvena) vina, sorte za slatka desertna vina, sorte za polupjenušava i → pjenušava vina tipa šampanjca. U vinskom sortimentu Crne Gore tradicionalno dominiraju → autohtone sorte vinove loze → vranac i → kratošija, od kojih se proizvodi crveno vino. Prema Prilogu rejonizaciji, pod vinogradima je 1959. bilo 1.010 ha – u podrejonu Basena Skadarskog jezera 620 ha (Titogradsko, Riječko i Crmničko vinogorje) i u podrejonu Crnogorsko primorje 320 ha (Bokeško, Budvansko-barsko i Ulcinjsko vinogorje). U Titogradskom vinogorju (426,59 ha) dominirala je sorta kratošija, sa različitim biotipovima (80%), dok su se gajile i sorte → čubrica, → alikant buše (francuzica), ružica i ružulin (5%). U bijelom vinskom sortimentu dominirala je sorta → bijeli krstač (10%). U Riječkom vinogorju (101,61 ha) dominirala je sorta kratošija, sa biotipovima srednji vranac, vrančina, rehuljača (95%), dok sorta vranac nije bila zastupljena u značajnijem obimu. Gajile su se i sorte → lisica i bijele vinske sorte (5%). U Crmničkom vinogorju (88,67 ha) sorta vranac zauzimala je 40% sortimenta. U ovom periodu jedino je sorta vranac dominirala i bila zastupljena u većem obimu u ovom vinogorju. Pored vranca, bila je zastupljena i sorta kratošija. Od grožđa sorti vranac i kratošija proizvodilo se poznato crmničko vino. Značajnije mjesto u sortimentu imala je i sorta lisičina, koja je sa raznim ružicama i bijelim sortama učestvovala u sortimentu vinogorja sa oko 20%. U Bokeškom vinogorju su, na 289,64 ha, dominirale kvalitetne vinske sorte kadarun i plavka (90%). Gajila se i sorta dalmatinski plavac, dok su manje bile zastupljene kratošija i vranac. U bijelom vinskom sortimentu dominirala je sorta → žižak (namijenjena za pravljenje desertnog vina tipa prošek), a gajila se i sorta → žilavka. U Budvansko-barskom vinogorju (60,36 ha) u starijim zasadima dominirala je sorta kratošija, a u novijim vinogradima sorta vranac (bile su zastupljene po 30%). Sorte lisičina i druge ružičaste sorte učestvovale su 20% u strukturi sortimenta. U bijelom vinskom sortimentu dominirala je bijela vinska sorta → japudžak (100%). U Ulcinjskom vinogorju (37,35 ha), u crnom vinskom sortimentu bile su dominantne sorte kratošija (kardasi), → zadrimka i vranac. Gajile su se lisičina (veltnus) i rane bijele sorte (manje od 10%). U Nudolu su se, na površini od 11 ha, gajile uglavnom hercegovačke sorte, najviše žilavka. Prema rejonizaciji iz 1977, pod vinogradima je bilo 1.906 ha. Pod vinskim sortama bilo je 1.515 ha (79,49%). U strukturi sortimenta dominantno je bilo učešće crnih vinskih sorti – 95,91%, dok je učešće bijelih vinskih sorti bilo 4,09%. Od crnih vinskih sorti najviše su bile zastupljene sorte vranac i kratošija: u društvenom sektoru 571 ha (sorta vranac 85% i sorta kratošija 10%) i u privatnom sektoru 872 ha (sorta kratošija 48% i sorta vranac 40%). Gajile su se i sorte → grenaš crni, → merlo, plavka i prokupac. Od bijelih vinskih sorti u društvenom sektoru, na 27 ha, dominantno su se gajile sorte bijeli krstač (90%) i žilavka (10%), dok su se na privatnom sektoru, na 35 ha, gajile sorte bijeli krstač (70%), žilavka (17%), žižak (5%) i → muškaćela (5%). Prema rejonizaciji iz 2017, dominirale su crne vinske sorte (69,01%), dok su bijele učestvovale sa 23,10%. Od crnih vinski sorti najviše su bile zastupljene autohtone sorte vranac (82,20%) i kratošija (4,05%). Od introdukovanih sorti najveće učešće u sortimentu imala je sorta → kaberne sovinjon (6,01%), zatim sorte grenaš crni (2,38%), merlo (2,05%), → marselan (1,14%) i → petit verdot (0,83%). Od bijelih vinskih sorti zastupljena je bila autohtona sorta → bijeli krstač (13,39%), sorta žižak (1,83%) i sorta → muškaćela (0,08%). Od introdukovanih sorti najveće učešće u sortimentu imale su sorte → šardone (52,30%), → rkaciteli (15,73%), zatim sorte → unji blan (3,98%), → župljanka (3,51%), → sovinjon (3,49%), → smederevka (1,96%), → šenin blan (1,64%), → burgundac bijeli (1,54%) i → malvazija (0,55%). Vinsko grožđe prerađuje se potpuno zrelo ili djelimično prosušeno. Najveći dio svjetske proizvodnje vinskog grožđa preradi se u vino, a značajne količine se upotrebljavaju za proizvodnju konjaka i različitih rakija.

LITERATURA I IZVORI: M. Ulićević, „Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, 2/V, Titograd, 1959; N. Korać, P. Cindrić, M. Medić, D. Ivanišević, Voćarstvo i vinogradarstvo, Novi Sad, 2016; M. Blesić, Tehnologija vina, Sarajevo, 2016; V. Maraš, M. Mugoša, S. Vujičić, J. Raičević, A. Gazivoda, „Značaj autohtonih i odomaćenih sorti vinove loze za razvoj modernog vinogradarstva u Crnoj Gori”, Prva međunarodna konferencija o vrancu i drugim crnogorskim sortama vinove loze, Podgorica, 2021; Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, Podgorica, 1977; Zakon o vinu, Službeni list Crne Gore, 41/2016; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore), Podgorica, 2017.

J. Kojić, V. Maraš