Stona sorta kardinal
Stona sorta muskat italija
Stona sorta rani vranac
Stone sorte, sorte čije je grožđe namijenjeno za potrošnju u svježem stanju ili za preradu (sušenjem, konzerviranjem, kandiranjem i sl.). Dijele se na sorte za lokalnu upotrebu, sorte za udaljenija tržišta i sorte za duže čuvanje (u toku zimskog perioda). U Crnoj Gori se gaje stone sorte svih → epoha sazrijevanja grožđa. Polovinom XX vijeka, udio stonih sorti u Crnoj Gori iznosio je oko 1% od ukupnog broja čokota vinove loze (ne uključujući čokote direktno rodnih hibrida), od čega je najmanje čokota bilo u krajevima sa razvijenijim vinogradarstvom (Crmnica, Boka, Vražegrmci, ravničarska okolina Titograda), dok je najviše čokota bilo u krajevima sa manje razvijenim i ekstenzivnijim vinogradarstvom (Bar, Mrkojevići, Vladimir, Komani, Zagarač, dio Lješanske nahije). Stono grožđe se najviše proizvodilo u okolini Titograda (Zlatica, Bioče, Doljani), i to sorta → razaklija na odrinama (→ Uzgojni oblik čokota), koja je bila najrasprostranjenija sorta. U manjem obimu gajila se sorta → čauš bijeli. Gajile su se i druge sorte, koje su donosili mještani iz Grčke i Turske, kao što su sorte: → điritkinja, krivaja, crveni čauš, crvena mirisava, madlen anževin (→ Introdukovane sorte). Nakon 1955, domaći stoni sortiment počeo se obogaćivati drugim introdukovanim sortama: → julski muskat, → kraljica vinograda, → ribijer, muskat hamburg, afus ali, → muskat italija. Prema rejonizaciji iz 1977, na 1.906 ha vinograda, stone sorte su učestvovale 20,51%. U društvenom sektoru najviše su se gajile sorte → kardinal (25%) i kraljica vinograda (20%), kao i sorte muskat hamburg, afus ali i ribijer. U privatnom sektoru učešće sorte razaklija bilo je 70%, dok su ostale sorte bile manje zastupljene. Nakon 1977, stoni sortiment u privatnom sektoru obogaćen je sortama kardinal, muskat italija, beogradska besjemena, kao i besjemenim hibridima V-6 i VI-4. Sortiment stonih sorti obogaćen je kroz izradu rejonizacije 1977. i 2017, kojima su definisane → preporučene i dozvoljene sorte za gajenje u pojedinim vinogradarskim područjima (→ Rejonizacija vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore). Učešće stonih sorti, prema rejonizaciji iz 2017, bilo je 7,89%. Dominirala je sorta kardinal (71,30%), zatim sorte ribijer (15,37%), → viktorija (3,12%), muskat italija (2,40%), kao i ostale stone sorte (7,81%): → vrani biser, → rani vranac, → julska razaklija, → gorica, → ribnica, → crna razaklija, → PIT 11, → PIT 13, → PIT 14, → PIT 15, → PIT 16, → PIT 18, → PIT 19 i → PIT 20.
Kvalitet stonog grožđa ocjenjuje se po spoljašnjem izgledu, ukusu i mirisu, kao i po pogodnosti za transport i čuvanje. Grožđe treba da bude sa krupnim bobicama, ujednačene veličine i sortno karakteristične boje. U zavisnosti od kvaliteta, grožđe se klasira u tri klase (ekstra, prva i druga klasa). Berba stonog grožđa vrši se ručno, probirno, po suvom vremenu i u više navrata, prema vremenu sazrijevanja. Najveći proizvođač stonog grožđa u Crnoj Gori je kompanija → „13. jul – Plantaže” AD Podgorica, koja je u periodu 2018–2020. ostvarila prosječnu godišnju proizvodnju stonog grožđa od 1.356.675 kg.
LITERATURA I IZVORI: J. Jovović, „Neke naše sorte loze za proizvodnju stonog grožđa”, Naša poljoprivreda, Titograd, 1956; M. Ulićević, „Neka iskustva sa stonim sortama vinove loze u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda, Titograd, 1956; P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 1994; Rejonizacija vinogradarstva SR Crne Gore, Titograd, 1977; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore), Podgorica, 2017.
A. Savović, V. Maraš