Bijeli krstač
Diploma „Zlatan pobednik Beograda 1972” za vino „Krstač” Agrokombinata „13. jul”, Titograd
Senzorni profil vina sorte krstač iz vinogradarskog subregiona Podgorica
Bijeli krstač, crnogorska autohtona vinska sorta vinove loze za proizvodnju bijelih vina. U zavisnosti od lokaliteta gdje se gaji, može se pronaći pod različitim imenima: krstača bijela (u Doljanima), bijela vinogradarska (u Berima), bijela loza i → bioka (u Crmnici). Porijeklom je iz sela Beri (okolina Podgorice). Ime sorte potiče od izgleda → grozda, koji podsjeća na krst. → Genetičkom identifikacijom sorte potvrđeno je da ima originalan genetički profil i da je jedinstvena sorta, kao i da je sorta bijela vinska sinonim za sortu bijeli krstač (imaju isti genetski profil). Za bioku je utvrđeno da je sinonim za sortu frankavida i zlatarica vrgorska. Krajem XIX i početkom XX vijeka, areal gajenja bijelog krstača u Crnoj Gori bio je 40−50 km. Do polovine XX vijeka najviše se gajio u privatnim vinogradima u okolini Titograda (10%), u sortnim zasadima, u Berima i Doljanima. Ova stara sorta gajila se u najstarijim nekalemljenim vinogradima, za koje se nije znalo kada su sađeni. Sorta se najmanje gajila u Lješanskoj nahiji, a u Crmnici se mogao naći samo poneki čokot (najviše u selu Godinju). U to vrijeme, privatni proizvođači su od grožđa ove sorte proizvodili bijelo vino po tehnološkom postupku koji se nije bitno razlikovao od postupka proizvodnje crvenih vina, te se dobijalo vino posebnog tipa, koje je bilo cijenjeno. Podizanjem vinograda na društvenom sektoru, polovinom XX vijeka, bijeli krstač postao je glavna sorta za proizvodnju bijelih vina u Bjelopavlićkoj ravnici, Zeti i Lješkopolju. U strukturi površina pod bijelim vinskim sortama, prema rejonizaciji iz 2017, sorta bijeli krstač učestvovala je sa 13,39%. → Čokot je srednje bujan. → List je srednje veličine, okruglast, trodjelan, sa vrlo plitkim bočnim urezima. → Cvijet je morfološki i funkcionalno hermafroditan. Grozd je srednje velik do velik, veoma zbijen, valjkasto-kupast, sa jače razvijenim prvim ograncima na osnovi grozda (krstast) i sa veoma kratkom peteljkom. → Bobica je srednje veličine, okruglog oblika, zelenožute boje → pokožice. Meso bobice je meko, bez izraženog ukusa. Grožđe sazrijeva u III epohi, pozna je sorta (→ Epoha sazrijevanja grožđa). → Vino je pitko, harmonično, osvježavajuće, zlatnožute boje, sa specifičnim bukeom. Vino sorte bijeli krstač osvojilo je brojne nagrade, među kojima su: „Zlatan pobednik Beograda 1972”, srebrna medalja na Sajmu vina u Bratislavi (1984), Velika diploma i srebrna medalja na međunarodnom ljubljanskom sajmu (1986) (→ Ocjenjivanje vina „Vino Ljubljana”), zlatna medalja na 27. međunarodnom sajmu prehrambene industrije u Zagrebu (1987), zlatna medalja na novosadskom sajmu (1994), šampion na Međunarodnom sajmu „Svet vina” u Beogradu (1998) i zlatna medalja na 19. međunarodnom sajmu „Vino Bosne i Hercegovine” (2002).
LITERATURA I IZVORI: M. Ulićević, „Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, 2/V, Titograd, 1959; M. Ulićević, Prilog proučavanju osobina najvažnijih sorta vinove loze gajenih u SR Crnoj Gori, Beograd, 1966; N. Karpinski (ur.), Agrokombinat „13. jul”: proizvodnja, prerada i promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda: 1963−1973 (monografija), Titograd, 1979; D. Burić, Savremeno vinogradarstvo, Beograd, 1995; V. Maraš, V. Božović, S. Giannetto, M. Crespan, „SSR molecular marker analysis of the grapevine germplasm of Montenegro”, Journal International des Sciences de la Vigne et du Vin, 48, 2014; M. Žulj, U. Anhalt, E. Ruehl, V. Maraš, M. Mugoša, A. Forneck, G. Ždunić, D. Preiner, I. Pejić, „Cultivar Identity, Intravarietal Variation and Health Status of Native Grapevine Varieties in Croatia and Montenegro”, American Journal of Enology and Viticulture, 66, 2015; V. Maraš, „Ampelographic and genetic characterization of Montenegrin grapevine varieties”, IntechOpen: Advances in Grape and Wine Biotechnology, 4, 2019; V. Maraš, J. Tello, A. Gazivoda, M. Mugoša, M. Perišić, J. Raičević, N. Štajner, R. Ocete, V. Božović, T. Popović, E. García-Escudero, M. Grbić, J. M. Martínez-Zapater, J. Ibáñez, „Population genetic analysis in old Montenegrin vineyards reveals ancient ways currently active to generate diversity in Vitis vinifera”, Scientific Report, 10, 2020; Elaborat o zaštiti imena, kvaliteta i geografskog porijekla vina „Crnogorski Krstač” (SOUR Agrokombinat „13. jul”, RO „Plantaže”, OOUR „Vinarski podrum”), Titograd, 1984; Elaborat o zaštiti oznake porijekla za crnogorsko bijelo vino „Krstač”, 2001; Rešenje O USTANOVLJAVANJU geografske oznake porekla „CRNOGORSKI KRSTAČ” kao OZNAKE POREKLA (Ime porekla), 2002; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore), Podgorica, 2017.
V. Maraš