Umjetnička škola u Herceg Novom, prva obrazovna institucija ovog profila u Crnoj Gori, koja je predstavljala nukleus iz kojeg se razvila crnogorska umjetnost druge polovine XX v. Rješenjem Ministarstva prosvjete NRCG, na Cetinju je 20. IX 1946. osnovana Škola likovnih umjetnosti (ŠLU). Njeni idejni tvorci bili su → Petar Lubarda i → Milo Milunović, koji su imali podršku cetinjskih likovnih umjetnika i državnih zvaničnika. Prvi direktor bio je P. Lubarda, a predavači: M. Milunović – crtanje i slikanje; → Svetomir Poček – vajarstvo; → Đorđe Oraovac – istorija umjetnosti i → Milutin Milo Božović – kaligrafija. Zbog nedovoljnog broja prijavljenih kandidata, škola je počela sa radom 10. I 1947. Radila je u prostorijama OŠ „Njegoš” na Cetinju, gdje su bili i ateljei P. Lubarde i M. Milunovića. Oktobra 1948. ŠLU je premještena u Herceg Novi, a njen direktor bio je → Miloš Vušković. Umjetnička škola bila je priznata i u regionu. Pohađali su je učenici iz raznih krajeva Jugoslavije, posebno iz područja koja gravitiraju ka Herceg Novom. Škola je 1952. preimenovana u Školu za primijenjene umjetnosti (ŠPU). Po nalazu Državne komisije, ŠPU nije odgovarala zahtjevima privrednog razvitka Republike, pa je 1957. dobila novo ime – Škola za umjetničke zanate (ŠUZ). Tako je umjetnička škola prekvalifikovana u stručnu školu koja je pripremala kadar za potrebe građevinarstva i unutrašnje arhitekture. Posljednja generacija upisana je školske 1962/63. Iste godine otvorena je Pedagoška akademija (PA) u Nikšiću. Pored predmeta klasičnih likovnih disciplina, hercegnovska škola imala je odsjeke: Dekorativno slikarstvo, Primijenjena grafika, Pozorišno slikarstvo, Dekorativno vajarstvo, Keramički odsjek, Odsjek za kostime i vez, obradu kože. Crnogorski modernizam iz kojeg se razvila savremena crnogorska umjetnost začet je u Umjetničkoj školi, u kojoj su se na principima koji će se odraziti na njihov kasniji rad obrazovali mladi talenti, koji su kroz stilske promjene i nova likovna traženja u svom radu njegovali individualne poetike. Od osnivanja do ukidanja (1946–1966) školu je završilo 316 đaka, među kojima su mnoga imena nezaobilazna u antologijskim pregledima crnogorske umjetnosti, od kojih su neka stekla i međunarodnu reputaciju: → Miodrag Dado Đurić, → Uroš Tošković, → Branko Filipović Filo, A. Berkuljan, → Đorđije Bato Pravilović, → Petar Perica Martinović, → Mirko Mitko Bulajić, → Slobodan Pejović, → Hilmija Ćatović, → Vojislav Vojo Tatar, → Boško Odalović, → Milan Božović, → Jovan Jovo Ivanović, → Branko Tomanović, → Luka Berberović, → Nikola Gvozdenović Gvozdo, → Srdan Kovačević, → Alija Aljo Smailagić, → Slobodan Puro Đurić, → Mihailo Jovićević, → Milenko Žarković, → Bogdan V. Musović, → Ratko Vulanović, → Đorđije Crnčević, → Kemal Ramujkić, → Suad Masličić, → Božidar Pavićević Zodijak i dr.