Bulajić, Mirko Mitko, slikar, likovni pedagog (Cetinje, 26. VI 1926 – Herceg Novi, 25. XII 1980). Upisao je ŠLU na Cetinju 1947, a završio je 1951. u Herceg Novom (→ Umjetnička škola u Herceg Novom). Prve pouke o slikarstvu dobija od eminentnih profesora na Umjetničkoj školi: → Petra Lubarde i → Mila Milunovića. U školskoj 1948/49. kao državni stipendista posjećivao je Odjeljenje dekorativnog slikarstva kod prof. → Mirka Kujačića. Krajem šezdesetih, završio je VPŠ u Nikšiću. Bavio se pedagoškim radom (radio je u gimnaziji, osnovnoj školi i ŠUZ u Herceg Novom). Radio je i kao scenograf u hercegnovskom amaterskom pozorištu. U svim periodima njegovog stvaralaštva prisutno je slikarstvo intimističke poetike i motivskog sadržaja, koji obuhvata: pejzaže, mrtve prirode (najčešće sa ribom i bocunom), cvijeće, marine, koje radi u maniru modernog klasicizma i diskretnog ekspresionizma. Na pejzažima, na prvi pogled faktografske autentičnosti, smjenjuju se bokokotorski gradići i ribarska mjesta – Herceg Novi, Rose, Perast…, hercegnovski Škver, u kojem se odvijao život gradića orijentisanog prema moru – kamena mula, brodići ukotvljeni uz pristane, kamene kuće, intimni gradski kuci… (Jedrilice, 1957; Motiv iz Herceg Novog, 1969). Na njima se javljaju elementi koji otvaraju put nadrealnom, oniričkom, fantastičnom i metafizičkom slikarstvu, u kojem kombinuje elemente različitog porijekla – simboličkog i metaforičkog značenja. Ono predstavlja okosnicu njegove prepoznate likovne poetike (Izgubljeni, 1957; Mačke na krovu; Drvo, 1977). U ikonografskom sloju djela evidentan je uticaj evropskog nadrealizma i sjevernjačkog ekspresionizma (Boš, Brojgel). Poštujući kompozicijske principe, valerske gradacije, stišan odnos tonova i polutonova, materijalizaciju, definiše slike koje baštine klasične likovno-estetske vrijednosti. Njegove slike, kroz simbolički sadržaj, nose poruku upozorenja o prolaznosti ljudskih civilizacija i opomenu savremenom čovjeku o neizvjesnoj budućnosti (Fantazija, Prolaznost, 1972; Buđenje kosmosa, 1970; Sjećanje, 1976). Krajem sedamdesetih, uradio je vitraž i dva murala (Institut „Simo Milošević”, Igalo, sa → Đorđijem Batom Pravilovićem). Samostalno je izlagao u Klubu kulturnih i javnih radnika, Cetinje (1957), a posthumno u: Galeriji „Spinaker”, Herceg Novi (1996); Galeriji „Josip Bepo Benković”, Herceg Novi (1917); Galeriji solidarnosti, Kotor (2018); Modernoj galeriji „Jovo Ivanović”, Budva (2019). Učestvovao je na mnogim značajnim izložbama crnogorske savremene umjetnosti u zemlji i inostranstvu: Rim, Bari, Erevan, Pariz, Šarlroa, Haselt, Turne (Belgija), Kopenhagen, Moskva, Minsk, Kostroma (Rusija) i dr. Dobitnik je Nagrade Cetinjskog likovnog salona „13. novembar” (1969) i Nagrade Hercegnovskog zimskog salona (1969, 1973). Bio je član ULUCG-a od 1953.