Leksikon likovne umjetnosti Crne Gore

Marković, Nikola, slikar, dizajner (Kotor, 23. III 1972). Diplomirao je na FLU na Cetinju, odsjek Slikarstvo, u klasi prof. R. Lalića (1992). Magistrirao je na istom fakultetu 2007. Bio je stipendista Republičkog fonda za talente (1999). Proglašen je 1994. za najboljeg studenta FLU i UCG. Magistrirao je i na AF Univerziteta u Beogradu (2012), na kojem je i doktorirao (2017), pod mentorstvom prof. V. Maka. Bavio se pedagoškim radom u srednjim školama i na visokoobrazovnim institucijama. Od 2013. profesor je na UDG u Podgorici. Njegovo multimedijalno i interdisciplinarno umjetničko djelo – crteži, slike, skulpture, instalacije, video-radovi, performansi, ostvarenja iz oblasti enterijerskog i grafičkog dizajna, arhitektonski projekti, teorijske studije, temelji se na psihološkim, filozofskim, sociološko-antropološkim i naučnim premisama ljudskog razvoja, čiji oslonac nalazi u Frojdovoj maksimi da je „djetinjstvo roditelj čovjekove ličnosti”. Njegova mitologija djetinjstva obuhvata više cjelina. Prije tišine (Sjećanje na djetinjstvo, 1988–1999) posvećene razvojnim fazama prenatalnog – psihološkog i natalnog – čulnog stadijuma ljudskog ovaploćenja. Primarni motivski sadržaj su bebe predstavljene: crtežima u hiperrealističkom maniru, od deformiteta do idealnih oblika; i trodimenzionalnim formama – skulpturom i virtuelnim digitalnim animacijama (Beba – Kolos). Daljim „otključavanjem” potisnutih sjećanja na djetinjstvo, vraća se svijetu igre – igračaka, polazeći od njihove višeznačnosti i magične moći kojom ispunjavaju djetetov emotivni i spoznajni svijet. U kontekstu navedenog nastali su ciklusi: Intuitivna estetika primarnog i arhetipskog u simbolima djetinjstva i Oslobađanje memorije simbola igre i metamorfoze proživljenog, iz kojih su se iskristalisale cjeline: Omaž Miki Mausu, Povratak Pinokija, Volim kult Dioskura, Najstarije igračke, Najnovije igračke budućnosti. Njegov svijet igračaka ne može se posmatrati samo sa stanovišta nevinog i naivnog svijeta djetinjstva, već kao metafora kompleksne sociološke, antropološke, psihološke i umjetničke stvarnosti kroz vrijeme. Bavi se i publicističkim radom: BEBE’S/drawings, Ministarstvo kulture Crne Gore i CNP (1997 – Prilog iskustvenoj analizi fenomena djetinjstva i njegovih simbola: magistarski rad N. Markovića, CNB, cobiss CG-ID 3607053); Intuicija stakla, Univerzitet Mediteran, Podgorica, 2008; Otključavanje sjećanja djetinjstva, Univerzitet Donja Gorica, Podgorica, 2016. Samostalne izložbe: Budva, Podgorica, Moskva, Cetinje, Pariz, Kotor, Atina, Bar, Herceg Novi, Beč, Berlin. Od 1989. učestvuje na značajnim crnogorskim likovnim salonima i selekcijama grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Nagrade: I nagrada za crtež, Dom omladine „Budo Tomović” (1989); Nagrada FLU, Cetinje (1992); Nagrada SSCG za umjetnost (1994); Godišnja nagrada CSU za najboljeg mladog stvaraoca Crne Gore i Nagrada UNESCO-a za crtež „International painting Workshop” (1995); I Nagrada za slikarstvo „Milunović, Stijović, Lubarda”, ULUCG (2003); Nagrada Crnogorskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (2016). Dobitnik je više priznanja, nacionalnih i internacionalnih nagrada za arhitektonske projekte dizajna i ostvarenja u oblasti vizuelnih komunikacija. Član je ULUCG-a od 1992.