Slobodan Puro Đurić, Čudni svijet, 1974, NMCG, Cetinje

Đurić, Slobodan Puro, slikar (Cetinje, 18. II 1935). Sa četrnaest godina upisuje Filmsku školu u Zagrebu, ali se opredjeljuje za slikarstvo. Završio je → Umjetničku školu u Herceg Novom, PA u Nikšiću i KF na Cetinju. Studijski je boravio u Francuskoj, Italiji, SSSR, Španiji, Grčkoj. Sadržajno-motivski, u početku radi pejzaže i mrtve prirode na granici između realnog i irealnog, uglavnom u prigušenom svijetloplavom, oker, cinober, sivkastom koloritu. Nadograđujućih i transformišućih realizama, njegovo slikarstvo prolazilo je različite razvojne faze, dosljedno zadržavajući posebnost promišljenog slikarskog rukopisa, stila i mjere, kompozicijske uravnoteženosti, smjelih koloritnih rješenja. Slikarstvo s melanholično-sjetnim štimungom prošlih vremena, sjećanja, podsvjesne naracije, koju karakteriše obilje detalja i simboličkih uporišta. Geometrizovani oblici, prepoznatljiva toponimska odredišta koja, iako se smještaju u poznate vizure Crnogorskog primorja, Cetinja i okoline, Skadarskog jezera…, stvaraju atmosferu istovremeno realnog i fantastičnog, proživljenog i izmaštanog, nadrealnog, svakako, jedinstvenog doživljaja svijeta, prirode oko i unutar čovjeka. U gvaševima se oslobađa „nestvarnog urbanizma i idealizovanog grada” i slobodnijim koloritom slika pejzaže svog rodno-životnog krajolika. U njegovim slikama određeni motivi, izražajnije „pozadinske” simbolike, repetitivno se pojavljuju, među kojima, pored ustaljenih predmetno-arhitektonskih sadržaja, dominiraju krstovi i ptice. Specifično „prostorno osjećanje” predstavlja oprostoreno sjećanje na davno zaboravljeni svijet „malih stvari”, koje sobom nose amalgamiranu memoriju mjesta/ambijenta, atmosfere, situacija, skrivenih u vlastitim i komšijskim avlijama, tavanima, tezama, ulicama dekirikovske metafizičnosti i pompejanske koloritnosti. Njegovo slikarstvo je intimističko, lirsko, ekspresivno, prozračno i sjenkovito. Izlagao je na 13 samostalnih izložbi. Retrospektivnu izložbu imao je u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić”, Cetinje (2017). Učestvovao je na preko 200 kolektivnih izložbi u zemlji i oko 45 u inostranstvu. Dobitnik je brojnih nagrada za kulturno-umjetnički rad: I nagrada za mlade likovne stvaraoce Savjeta za prosvjetu i kulturu SRCG (1956); Nagrada Cetinjskog salona jugoslovenske likovne umjetnosti „13. novembar”, Cetinje (1968, 1973); Trinaestojulska nagrada (1974); Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom (1979); Orden Predsjedništva SFRJ za naročite zasluge na polju javne djelatnosti. Odlukom Vlade Crne Gore, dobio je status istaknutog kulturnog stvaraoca (2010). Bio je predsjednik ULUCG-a, čiji je član od 1959. Bio je član Predsjedništva SLUJ-a i član Odbora za likovne umjetnosti CANU (→ Crnogorska akademija nauka i umjetnosti). Jedan je od osnivača i dugogodišnji rukovodilac Cetinjskog salona jugoslovenske likovne umjetnosti „13. novembar” na Cetinju, kao i jedan od inicijatora i utemeljivača FLU na Cetinju (→ Fakultet likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore).

Literatura i izvor: A. Zadrima, Crnogorski slikari i vajari, Cetinje, 1986; Lj. Zeković, „Đurić Slobodan Puro”, Leksikon crnogorskih umjetnika, 1946–2001, Podgorica, 2001; O. Perović, „Svježina i sigurnost”, Monitor, 7. VII 2002; O. Radulović, Vrhovi savremene crnogorske umjetnosti, Podgorica, 2004; M. Lompar, Crnogorski slikari, Podgorica, 2010; A. Miranović, Slobodan Puro Đurić (monografija), Podgorica, 2017. A. Miranović