Vegetacija Crne Gore, floristički, strukturno i fiziognomski složena i veoma raznovrsna vegetacija. Crna Gora predstavlja jedan od najvažnijih centara florističkog i vegetacijskog diverziteta. Smatra se da njena teritorija u pogledu vegetacije predstavlja Evropu u malom. Više od 3.500 vrsta i podvrsta flore Crne Gore, koje se odlikuju različitom ekologijom, rasprostranjenjem i porijeklom, članovi su brojnih i ekološki različitih fitocenoza, koje u skladu sa adaptivnim mogućnostima svojih članova, obrazuju različite tipove vegetacije. Dosadašnja fitocenološka istraživanja su to i potvrdila. Biljne zajednice Crne Gore su jedinstvene, prije svega kao neponovljiv kompleks vrsta, a među njima su posebne one u kojima su glavni graditelji endemične i reliktne biljke. Ove fitocenoze su mozaičnog rasporeda i ograničenog rasprostranjenja. U tom smislu, sastav biljnih zajednica, posebnost prisutnih vrsta, kao i česta prostorna promjenljivost na relativno malom području čine suštinu vegetacijskog diverziteta Crne Gore. Djelimične slike biljnog pokrivača Crne Gore mogu se sagledavati kroz prve florističke priloge botaničara, koji su u XIX vijeku posjećivali Crnu Goru: → Mutius Tommasini (1835), → Bartolommeo Biasoletto (1841), → Wilhelm Ebel (1842), → Paul Ascherson (1868), → Thomas Pichler (1869), → Josef Pantocsek (1874), → Josif Pančić (1874, 1875), → Ignaz Szyszylowicz (1888, 1889) i drugi. Neki podaci o vegetaciji, uglavnom o šumama, srijeću se i u izvještajima drugih evropskih putopisaca i istraživača, uglavnom geografa, kao što su: → Jegor Petrovič Kovaljevski (1839), → Ami Boué, → Bernhard Schwarz (1888), → Kurt Hassert (1895), → Pavel Apolonovič Rovinski (1888–1915) i drugi. Prve specijalističke studije o vegetacijskom pokrivaču Balkanskog poluostrva, ili pojedinih njegovih djelova u kojima je obuhvaćena i Crna Gora, pojavljuju se početkom XX vijeka i pisane su sa tadašnjim razumijevanjima vegetacije: u vidu biljnogeografskih formacija i visinskih rasporeda vegetacijskih pojaseva. U ovakvoj formi najviše priloga objavio je → Lujo Adamović (1900, 1911, 1913, 1929), a potom → Günther Beck (1901) i → Antonio Baldacci (1904). Ove publikacije nemaju samo istorijsko-kultorološki značaj, već predstavljaju i relevantnu dokumentaciju o stanju vegetacije u vremenu kada su nastajale. Dva priloga iz vegetacije Crne Gore objavio je → Nikolaj Muravjov: jedan vezan za kanjon rijeke Tare, → Durmitor i Maganik (1935) i drugi o vegetaciji planine → Bjelasice (1941). Prve radove rađene po principima Ciriško-monpelješke škole publikovao je → Ivo Horvat: za Durmitor (1934) i → Orjen (1941). Vegetaciju lišajeva na planinama → Magliću, Volujaku i Bioču izučavao je → Fran Kušan (1933). Odmah nakon Drugog svjetskog rata vegetaciju → Skadarskog jezera i neposredne okoline detaljno je izučavala grupa beogradskih botaničara: → Pavel Ivanovič Černjavski, → Oleg Sergeevič Grebenščikov i → Zagorka Pavlović, a rezultate objavila u obimnom prilogu 1949. godine. Intenzivne fitocenološke studije Crne Gore započinje → Vilotije Blečić. Prvo objavljuje prilog o šumskoj vegetaciji planine → Ljubišnje (1957), a potom i monografiju o šumskoj vegetaciji i vegetaciji stijena i točila doline rijeke Pive (1958). Blečić u kontinuitetu nastavlja izučavanja šumske vegetacije u svim visinskim pojasevima, o čemu je sâm ili u koautorstvu sa → Budislavom Tatićem i → Radomirom Lakušićem objavio znatan broj radova, koji u cjelosti odslikavaju šumsku vegetaciju Crne Gore. Već početkom šezdesetih godina XX vijeka svoja intenzivna vegetacijska istraživanja započinje Radomir Lakušić, koji je u početku skupa sa Vilotijem Blečićem, a kasnije sâm ili sa brojnim drugim koautorima obilježio najplodniji period istraživanja vegetacije Crne Gore, tokom koga je objavljeno preko stotinu vegetacijskih priloga i nekoliko cjelovith vegetacijskih monografija. Naročito mu se ističu: monografija Vegetacija livada i pašnjaka na planini Bjelasici (1966) i Planinska vegetacija jugoistočnih Dinarida (1968). Sveobuhvatnu monografiju Vegetacija Lovćena u Crnoj Gori publikovala je 1970. godine → Koviljka Tomić-Stanković. Pojedinačne priloge o vegetaciji Crne Gore objavilo je više botaničara: → Milorad Janković, → Stuart Max Walters (sa koautorima), → Josip Kovačević, → Pavle Fukarek, → Ljerka Marković, → Ivo Trinajstić, → Emilija Vukićević, → Vladimir Stevanović, → Dmitar Lakušić, → Jelena Blaženčić, → Halil Markišić i drugi. Opširnije preglede istorijata istraživanja vegetacije Crne Gore objavili su: → Vukić Pulević (1974) i Vladimir Stevanović sa saradnicima (1995), dok se detaljne bibliografske informacije nalaze u publikacijama: Vukića Pulevića (1980, 1985/1987), Vukića Pulevića i Zlatka Bulića (2004, 2012) ( → Istorije i bibliografije florističkih i vegetacijskih istraživanja u Crnoj Gori). Potencijalna vegetacija Crne Gore tipološki je raznovrsna i sačinjena od relativno velikog broja zajednica ili viših vegetacijskih jedinica. Na osnovu Karte prirodne potencijalne vegetacije SFR Jugoslavije 1 : 1.000.000 koju su napravili Pavle Fukarek i saradnici 1983, Vegetacijske karte SR Crne Gore Vilotija Blečića i Radomira Lakušića (1987), kao i Komentara karte prirodne potencijalne vegetacije SFR Jugoslavije koje su napravili Branimir Jovanović i saradnici (1986), jasno se vidi da se teritorija Crne Gore odlikuje velikom raznovrsnošću staništa, a samim tim i raznovrsnim biljnim zajednicama, koje izdvajaju ovo područje ne samo u odnosu na ostale djelove bivše Jugoslavije već ga definišu i kao jedan od najznačajnijih evropskih centara vegetacijskog diverziteta. Slično potencijalnoj, i realna vegetacija Crne Gore se karakteriše visoko izraženim diverzitetom. Prema Prodromusu biljnih zajednica Crne Gore vegetacija Crne Gore je izdiferencirana u 37 klasa, 53 reda, 97 sveza i 267 asocijacija. Na osnovu pregleda nove botaničke literature, kao i na osnovu određenih nomenklaturih revizija, prvi Prodromus biljnih zajednica Crne Gore je proširen i koliko je bilo moguće usklađen sa novim klasifikacionim sistemom vegetacije Evrope, tako da se može reći da vegetacija Crne Gore trenutno obuhvata 51 klasu, 103 reda, 177 sveza i blizu 500 asocijacija. Raznovrsnost i specifičnost biljnog pokrivača Crne Gore najbolje se može sagledati kroz pregled osnovnih tipova vegetacije:

VEGETACIJA DRVEĆA I GRMLJA

Šumska vegetacija

Širokolisne vječnozelene šume

• Mediteranske šume hrasta crnike (Quercion ilicis – tip zajednice Orno-Quercetum ilicis)

• Mediteranske i submediteranske lovorove šume (Laurion nobilis)

Mješovite širokolisne vječnozeleno-listopadne šume

• Mediteranske šume hrasta crnike i medunca (tip zajednica Quercetum ilicis-pubescentis, Erico arboreae-Quercetum pubescentis)

Širokolisne listopadne šume

• Submediteranske kserofilne šume mediteranskog zaleđa (Ostryo-Carpinion)

• Termo-mezofilne šume crnograbića i crnog jasena u krečnjačkim kanjonima i klisurama (Orno-Ostryon)

• Kserofilne i ksero-mezofilne hrastove šume kontinentalnih oblasti (Quercion frainetto, Quercion pubescentis-petraeae, Quercion petraeae-cerris)

• Mezofilne brdske šume hrasta kitnjaka i hrasta kitnjaka i graba (Quercion petraeae-cerris, Carpinion betuli, Quercion robori-petreae, Acerion pseudoplatani, Fraxino-Acerion)

• Termo-mezofilne kestenove šume (Castanetum sativae) na kisjelim podlogama submediteranskih i kontinentalnih predjela

• Termo-mezofilne i mezofilne, polidominantne, reliktne listopadne šume sa elementima vječnozelenih širokolisnih vrsta drveća i žbunova, koje pripadaju različitim svezama i podsvezama listopadnih, pretežno bukovih šuma (Fago-Corylenion colurnae, Ostryo-Fagenion, Ostryon p. p., Fraxino-Acerion), rasprostranjenim pretežno u krečnjačkim kanjonima i klisurama

• Mezofilne brdsko-planinske bukove šume na silikatu (Luzulo-Fagenion moesiacae)

• Subalpijske bukove šume na krečnjacima, rjeđe silikatima (Fagenion subalpinum – tip zajednice Fagetum subalpinum, Aceri heldreichii-Fagetum)

• Šume breze i trepetljike (Populion tremulae)

• Poplavne šume vrbe i topole, u močvarama, barama i ritovima (Salicion albae, Populion albae)

• Kratkotrajno plavne šume nizijskih predjela, obično duž širokih plavnih područja, u ritovima i močvarama, koje sačinjavaju zajednice poljskog jasena i hrasta lužnjaka (Alno-Quercion roboris)

• Šume jove duž brdsko-planinskih vodotoka (Alnion incanae, Alnion glutinosae p. p.)

Mješovite lišćarsko-četinarske šume

• Mješovite, mediteranske šume crnike i alepskog bora (tip zajednice Orno-Quercetum ilicis pinetosum halepensis)

• Mješovite, planinske, lišćarsko-četinarske šume (Abieti-Fagenion moesiacae – tip zajednice Abieti-Fagetum)

Četinarske šume

• Prirodne ili vještačke mediteranske šume pinije (Pinus pinea) i alepskog bora (Pinus halepensis)

• Termofilne crnoborove šume u krečnjačkim kanjonima i klisurama (Orno-Ericion)

• Četinarske šume bijelog bora ili mješovite četinarske šume bijelog bora, smrče i jele na krečnjačkim planinskim visoravnima i platoima (Pinion sylvestris)

• Četinarske šume borealnog tipa (planinska tajga) – čiste smrčeve šume, mješovite smrčevo-jelove šume na silikatima i krečnjacima (Vaccinio-Piceion)

• Šume jele (Abietion albae)

• Subalpijske šume molike na silikatima (Pinion peucis)

• Subalpijske šume munike na krečnjacima (Pinion heldreichii)

Žbunasta vegetacija

Širokolisna vječnozelena žbunasta vegetacija

• Tvrdolisna žbunasta vegetacija – makija (Orno-Quercetum ilicis myrtetosum, Orno-Quercetum cocciferae, Oleo-Lentiscetum)

• Tvrdolisna razrijeđena žbunasta vegetacija tipa garige (bušljici) predstavljena zajednicama (Cisto-Ericion)

Širokolisna listopadna žbunasta vegetacija

• Mješovita kserofilna listopadna i tvrdolisna žbunasta vegetacija – pseudomakija (Paliurion adriaticum p. p.)

• Listopadna kserofilna submediteranska žbunasta vetetacija, niske šume i šikare predstavljena zajednicama (Paliurion adriaticum p. p. i Ostryo-Carpinion)

• Listopadna žbunasta vegetacija šibljaci i šikare kontinentalnih oblasti (Corylion avellanae, Prunion spinosae p. p.)

• Močvarne šikare i šibljaci konopljike u deltama i lagunama mediteranskog i submediteranskog područja (Viticion agni-casti, Tamaricion parviflorae)

• Žbunaste formacije ive i alohtone zajednice bagremca duž nizijskih rječnih tokova (Salicion cinereae)

• Zajednice vrba na šljunkovitim obalama i sprudovima planinskih rijeka (Salicion eleagni)

• Zajednice subalpijske bukve žbunastog oblika iznad gornje granice šume (tip zajednice Fagetum subalpinum)

• Boreomontane i subalpijske zajednice listopadnih žbunova (Salicion waldstenianae, Lonicero-Rhamnion, Cytisanthion radiate, Alnion viridis)

• Subalpijske i alpijske vrištine (Vaccinion uliginosi, Bruckenthalion spiculifoliae)

Četinarska žbunasta vegetacija

• Brdsko-planinska četinarska žbunasta vegetacija ispod gornje šumske granice (Juniperion communis)

• Visokoplaninska četinarska žbunasta vegetacija iznad gornje šumske granice (Pinion mugi, Juniperion sibiricae)

ZELJASTA VEGETACIJA

Kopnena zeljasta vegetacija

Vegetacija morskih obala – supralitoralna zona koja obuhvata područje između granice najviše plime i granice udara talasa

• Kamenite obale mora pod stalnim uticajem talasa, obrasle vegetacijom (Crithmo-Limonion)

• Obalske pješčare, šljunkovite i pjeskovite plaže obrasle vegetacijom (Ammophilion, Cakilion litoralis)

• Niske, muljevite, visoko zaslanjene obale pod uticajem plime (Thero-Salicornion, Arthrocnemion fruticosi)

• Primorske slatinske utrine, slane pseudostepe i pašnjaci (Limonion dalmaticum)

Mediteransko-submediteranski kamenjari

• Mediteranske zeljaste kserofilne zajednice (Vulpio-Lotion, Cymbopogono-Brachypodion ramosi)

• Submediteranske zeljaste kserofilne zajednice koje se u širem smislu mogu označiti kao pseudostepa (Scorzonerion villosae, Satureion subspicatae, Chrysopogoni-Satureion)

Livade, pašnjaci i kontinentalni kamenjari

• Mediteransko-submediteranske higro-kserofilne dolinske livade (Trifolio-Hordeetalia-Trifolion resupinati, Molinio-Hordeion secalini)

• Subkontinentalno-kontinentalne higro-kserofilne dolinske livade (Trifolio-Hordeetalia-Trifolion palidi, Trifolio-Ranunculion pedati)

• Nizijske i brdske higro-mezofilne livade submediteranskog karaktera (Molinietalia-Deschampsion caespitosae)

• Nizijske i brdske livade higro-mezofilne subkontinetnalno-kontinetalnog karaktera (Molinietalia-Molinion caeruleae)

• Planinske okolopotočne higro-mezofilne livade i pašnjaci (Molinietalia-Calthion)

• Intenzivno kultivisane mezofilne livade nizijskog i brdskog pojasa (Arrhenatheretalia-Arrhenatherion elatioris)

• Ekstenzivno kultivisane mezofilne livade i pašnjaci brdskog i planinskog pojasa (Arrhenatheretalia-Cynosurion)

• Slabo kultivisane mezofilne livade planinskog i subalpijskog pojasa (Arrhenatheretalia-Pancicion)

• Niske planinske acidofilne livade i pašnjaci (Nardetalia-Nardion strictae s. l.)

• Srednje visoke planinske acidofilne livade i pašnjaci (Nardetalia-Festucion paniculatae s. l.)

• Subkontinentalni kserofilni kamenjari i pašnjaci, brdsko-planinske stepe (Festucetalia valesiacae-Festucion valesiacae).

• Subkontinentalno-kontinentalne kserofilne kamenjare na ultrabaznim zemljištima (Halascyetalia sendtneri)

• Subatlantsko-submediteranske ksero-mezofilne kamenjare, pašnjaci i livade brdskog i planinskog pojasa (Brometalia erectii)

Visoke zeleni

• Brdsko-planinske visoke zeleni (Adenostylion alliariae, Filipendulo-Petasition)

• Balkanske planinske i subalpijske visoke zeleni (Rumicion balcanici, Geion coccinei, Cirsion appendiculati)

• Šumske rubne zeleni (Trifolio-Geranietea)

Visokoplaninske rudine

• Visokoplaninske rudine na krečnjaku (Festuco-Seslerietea-Seslerietalia juncifoliae, Crepidetalia dinaricae)

• Visokoplaninske rudine na silikatu (Juncetea trifidii-Seslerion comosae, Jasionion orbiculatae, Poion violaceae)

Sipari, osuline i točila

• Krečnjački sipari, osuline i točila brdskih mediteranskih, submediteranskih i kontinentalnih predjela, posebno u klisurama i kanjonima (Achnatherion calamagrostis, Corydalion ochroleucae, Peltarion alliaceae)

• Krečnjački sipari, osuline i točila visokoplaninskih regiona (Silenion marginatae, Saxifragion prenjae, Bunion alpini)

• Silikatni sipari visokoplaninskih regiona sveze (Poion laxae, Wulfenion rohlenae)

Stijene i litice (klifovi)

• Vegetacija morskih klifova iznad direktnog uticaja talasa (Centaureo-Campanulion)

• Krečnjačke stijene i litice, pretežno u kanjonima i klisurama brdsko-planinskih regiona počev od mediteranskog zaleđa do podnožja kontinentalnih planina (Ramondion nathaliae p. p., Centaureo-Portenschlagiellion, Edraianthion p. p., Amphoricarpion autariati)

• Silikatne stijene, rjeđe litice u klisurama brdsko-planinskih regiona (Silenion lerchenfeldianae)

• Krečnjačke stijene i klifovi visokoplaninskih regiona (Potentillion caulescentis, Ramondion nathaliae p. p., Amphoricarpion bertiscei, Amphoricarpion neumayeri)

• Silikatne stijene i klifovi visokoplaninskih regiona (Saxifragion cymosae)

• Epilitska vegetacija mahovina (Ctenidietea)

• Epilitska vegetacija lišajeva (Lichenetea)

• Epifitska vegetacija mahovina i paprati (Polypodietea)

Visokoplaninski snježanici i mjesta dugog ležanja snijega

• Visokoplaninski snježanici na krečnjaku (Salicion retusae)

• Visokoplaninski snježanici na silikatu (Salicion herbaceae, Ranunculion crenati)

Vodena i obalna zeljasta vegetacija

• Vegetacija litofilnih algi na morskim podvodnim grebenima (Lithophylletea)

• Vegetacija makrofitskih algi na morskim podvodnim grebenima (Cystoseiretea-Cystoseiretalia)

• Vegetacija makrofitskih algi na nutrijentima bogatom čvrstom i kompaktnom morskom dnu (Cystoseiretea-Ulvetalia lactucae)

• Vegetacija morskih podvodnih livada (Zosteretea)

• Vegetacija brakičnih voda (Ruppietea maritimae)

• Mediteranske slane jednogodišnje močvare i lagune (Thero-Salicornietea)

• Mediteranske slane višegodišnje močvare i lagune (Arthrocnemetea)

• Mediteranska obalna i močvarna vegetacija (Juncetea maritimi)

• Podvodni tepisi harofita (Charetea)

• Submerzna slatkovodna vegetacija (Lemnetea, Stratiotion)

• Neukorijenjena slatkovodna flotantna vegetacija (Lemnetea, Lemnion)

• Ukorijenjena slatkovodna flotantna vegetacija (Potamogetonetea)

• Okolopotočna oligotrofna vegetacija (Montio-Cardaminetea)

• Obalna (emerzna) vegetacija niskih šaševa (Isoeto-Nanojuncetea)

• Obalna (emerzna) vegetacija visokih šaševa (Magnocaricion) i tršaćaka (Phragmition)

• Siromašne i prelazne tresave (Scheucherzio-Caricetea fuscae p. p. – Caricion fuscae, Narthecion scardici)

• Bogate tresave (Scheucherzio-Caricetea fuscae p. p. – Caricetalia davallianae)

ANTROPOZAVISNA I ANTROPOUSLOVLJENA ZELJASTA VEGETACIJA

• Vegetacija ljetnjih jednogodišnjih korova na obradivim površinama i ruderalnim staništima umjerenog šumskog područja (Papaveretea rhoeadis)

• Vegetacija ljetnjih jednogodišnjih korova na obradivim površinama i ruderalnim staništima termofilnih područja (Digitario-Eragrostietea)

• Vegetacija zimskih jednogodišnjih korova na obradivim površinama i ruderalnim staništima mediteranskog područja (Chenopodietea)

• Vegetacija sa dominacijom jednogodišnjih biljaka na gaženim staništima (Polygono-Poetea annuae)

• Vegetacija sa dominacijom dvogodišnjih i višegodišnjih kserofilnih ruderalnih biljaka (Artemisietea vulgaris)

• Zajednice zidova i krovova (Cymbalario-Parietarietea)

• Vegetacija oko planinskih torova (Rumicion alpini)

• Vegetacija visokih zeleni na poremećenim šumskim ivicama, sječinama, požarištima i staništima bogatim nutrijentima (Epilobietea angustifolii)

• Vegetacija ljetnjih jednogodišnjih korova na sezonski plavljenim nutrijentima bogatim obalama (Bidentetea)

Vegetacija Crne Gore obiluje endemičnim i reliktnim biljnim zajednicama, što je razumljivo, s obzirom na činjenicu da 10% njene ukupne flore pripada endemičnim vrstama, među kojima je oko 2% lokalnih endemita, rasprostranjenih samo na teritoriji Crne Gore. Praktično, osim brojnih korovskih, ruderalnih i vodenih biljnih zajednica, veliki broj fitocenoza, posebno zeljastih, jesu endemične ili subendemične, s obzirom na to da su glavne edifikatorske, karakteristične i dijagnostičke vrste u ovim zajednicama endemične i reliktne biljke. Posebnu specifičnost vegetacije Crne Gore predstavlja endemičnost viših sintaksonomskih kategorija, odnosno endemične vegetacijske sveze i redovi. Najveći broj viših endemičnih sintaksona i endemičnih zajednica javlja se u okviru vegetacije stijena, rudina i sipara. Kao najznačajnije endemične vegetacijske sveze i redovi, mogu se izdvojiti:

• sveze: Ramondion nathaliae, Micromerion croaticae, Centaureo-Portenschlagiellion, Edraianthion, Amphoricarpion, Saxifragion cymosae, Silenion lerchenfeldianae i redovi: Moltkeetalia petraeae i Amphoricarpetalia u vegetaciji pukotina stijena;

• sveze: Festucion bosniacae, Oxytropidion dinaricae, Festucion pseudoxanthynae, Campanulion albanicae, Seslerion comosae, Jasionion orbiculatae i red: Crepidetalia dinaricae u vegetaciji rudina;

• sveze: Poion laxae, Wulfenion rohlenae, Peltarion alliaceae, Silenion marginatae, Saxifragion prenjae u vegetaciji sipara;

• sveze: Mulgedion pancicii, Geion coccinei, Cirsion appendiculati, Rumicion balcanici u vegetaciji visokih zeleni;

• red: Halascyetalia sendtneri u vegetaciji termofilnih serpentinitskih kamenjara;

• red: Narthecietalia u vegetaciji endemičnih planinskih tresava;

• sveza: Pancicion u vegetaciji planinskih mezofilnih livada.

Posebnu vrijednost vegetacije Crne Gore, kao i Balkanskog poluostrva u cjelini, predstavljaju šumske i žbunaste zajednice endemičnih drvenastih biljaka. U tom pogledu posebno se ističu šume munike (Pinion heldreichii Horvat 1950), molike (Pinion peucis Lakušić 1972), gorskog javora (Aceretum heldreichii, Aceri-Fagetum tip), polidominantne šume sa Pančićevim makljenom (Acer intermedium) i mečjom lijeskom (Fago-Corylenion colurnae), pseudomakija zanovijeti (Petterietum ramentaceae Fukarek (1958) 1968) i druge.

Najvažniji centri vegetacijskog diverziteta u Crnoj Gori su veliki planinski masivi (→ Prokletije, → Durmitor, → Bjelasica, → Orjen i drugi) na kojima su ispoljeni skoro svi tipovi visinskog zoniranja vegetacije u jugoistočnoj Evropi. Takođe, refugijalni kanjonski prostori, poput kanjona Tare, Pive, Morače u kojima je rasprostranjen najveći broj endemičnih, reliktnih ili endemoreliktnih biljnih zajednica, predstavljaju predjele izuzetnog vegetacijskog bogatstva i raznovrsnosti. U okviru pomenutih planinskih masiva, posebnom vegetacijskom raznovrsnošću odlikuju se subalpijske i alpijske zone, kao i određene brdsko-planinske oblasti specifičnog petrografskog i pedološkog sastava (serpentinitski, krečnjački i dolomitski kamenjari i drugi). Naime, na ovim prostorima se obrazuje, prije svega, vegetacija kamenjara, stijena i sipara, u čiji sastav ulaze drevni tercijarni orofitski elementi, koji su na visokim planinama vrlo često pomiješani sa alpijskim i arkto-alpijskim elementima. Na taj način, obrazuje se floristički i cenološki veoma heterogena vegetacija. Na serpentinitima i krečnjačkim rudinama nižih planinskih regiona vegetaciju izgrađuju kako tercijarni endemorelikti tako i stepski, kao i srednjojužnoevropski elementi flore. Ovakve, često neobične, kombinacije cenobionata različite po porijeklu i starosti, rezultat su dugih i složenih istorijskih procesa floro-cenogeneze. Zahvaljujući njima, današnji biljni pokrivač Crne Gore je jedinstven i dragocjen svjedok evolutivnih procesa i neponovljivi dio ukupne vegetacijske raznovrsnosti Balkanskog poluostrva i Evrope u cjelini. Klisure i kanjoni predstavljaju danas najznačajnije refugijume tercijarne flore i vegetacije na Balkanskom poluostrvu. U njima su do danas opstale na desetine reliktnih šumskih i žbunastih biljnih zajednica polidominantnog ili oligodominantnog tipa. U izgradnji ovih zajednica učestvuju reliktni ili endemoreliktni predstavnici dendroflore, kao što su: orah (Juglans regia L.), mečija leska (Corylus colurna L.), Pančićev makljen (Acer intermedium Pančić), makljen (Acer monspessulanum L.), tisa (Taxus baccata L.), bjelograbić (Carpinus orientalis Miller), srebrna lipa (Tilia tomentosa Moench), crni jasen (Fraxinus ornus L.), rašeljka (Prunus mahaleb L.), ruj (Cotinus coggygria Scop.), krupnolisni medunac (Quercus virgiliana (Ten.) Ten.) i drugi. Posebno značajne i specifične centre vegetacijskog diverziteta Crne Gore čine hetrogena obalna staništa južnog Jadrana, sa specifičnim zajednicama, koje se razvijaju na kamenitim obalama mora pod stalnim uticajem talasa, na pjeskovitim i šljunkovitim plažama, ili na niskim muljevitim obalama pod stalnim uticajem plime.