Ovo je preliminarno web izdanje leksikona. Sva prava vezano za sadržaj članaka i ilustracije zadržava CANU. Slijedi slučajno odabran članak iz Leksikona.

Trapa natans L.

Trapa natans L., plod
Trapa natans L. (fam. Lythraceae), kasaronja, kasoronja, slatkovodna biljka koja nastanjuje stajaće vode suptropskih krajeva Evrope, Azije i Afrike, dok je u sjevernoj Americi i Australiji naturalizovana. Reliktna je vrsta, nastala krajem tercijera, tokom glacijalnog i postglacijalnog perioda. Ima dvije vrste listova: listovi u vodi su nitasti i brzo opadaju, a listovi iznad vode su plivajući, krupni, rombični i nazubljeni po krajevima. Tokom ljeta listovi su lijepe zelene boje, dok s jeseni postaju crvenkasti i polako odumiru. Bijeli cvjetovi se nalaze u osnovi plutajućih listova. Plod je „orašica sa rogovima” po kome je biljka u nekim zemljama dobila lokalno ime vodeni orah. Plod kasaronje se od davnina sakupljao za ljudsku i životinjsku ishranu. Kod nas → Skadarsko jezero pruža idealne uslove za život ovoj biljnoj vrsti. Mještani iz okoline Skadarskog jezera kažu da kasaronja mnogo bolje rađa u kišnim godinama. Srpski botaničar → Milorad Janković je višegodišnja istraživanja posvetio kasaronji sa Skadarskog jezera i zaključio je da jezero nastanjuje endemična vrsta Trapa longicarpa M. Janković subsp. scutariensis M. Janković. Zbog ugroženosti i nestajanja staništa kasaronje, danas u pojedinim zemljama Evrope ova biljka ima status ugrožene vrste, a u nekim zemljama je u potpunosti i iščezla. U Crnoj Gori je zaštićena nacionalnim zakonodavstvom. Nalazi se i na listi biljnih vrsta koje su zaštićene Bernskom konvencijom.
Lit: Milorad M. Janković, Kasaronja (Trapa L.) na Skadarskom jezeru i potreba njene zaštite, Skadarsko jezero – Zbornik radova, Naučni skupovi, 9, Titograd, CANU, 1983, str. 265–270. Ksenija Borojević, Water chestnuts (Trapa natans L.) as controversial plants: Botanical, ethno-historical and archaeological evidence, In: Andrew S. Fairbairn, Ehud Weiss (Eds.), From Foragers to Farmers: Papers in Honour of Gordon C. Hillman, Oxford, Oxford Books, 2009, str. 86–97.
N. Bubanja