Biasoletto, Bartolommeo, italijanski farmaceut i botaničar (Vodnjan / Dignano u Istri, 24. IV 1793 – Trst, 17. I 1859). Prvo obrazovanje dobio je u rodnom mjestu. Radi daljeg školovanja prelazi u Trst, a potom i u Beč, đe je završio univerzitetske studije 1814. i sa uspjehom dao ispite iz farmacije. U Trstu je bio vlasnik apoteke kojom je poslije njegove smrti uspješno upravljao sin imenjak. U Padovi je stekao stepen doktora filozofije. Veoma rano je počeo da se bavi florističkim istraživanjima, koja je do kraja života sprovodio u okolini Trsta i u Istri. Godine 1828. osnovao je botanički vrt u Trstu. U maju 1838. Biasoletto se našao u pratnji saksonskog kralja → Friedricha Augusta II na njegovom putu po Istri, Dalmaciji i Crnoj Gori. Kralj je sa brojnom pratnjom krenuo iz Kotora za Cetinje. → Petar II Petrović Njegoš ga je sačekao na Mircu, na svojoj slobodnoj teritoriji uz tadašnju granicu prema Austriji. Odatle su se uputili preko → Lovćena, što je bilo veoma izazovno za radoznale botaničare, kralja i Biasoletta, koji su posmatrali i sakupljali biljke. U povratku su se sa Cetinja uputili prema Budvi, a odatle ponovo u → Boku Kotorsku. Biasoletto je svoj dnevnik i obimne zabilješke sa botaničkim, geografskim, etnografskim, istorijskim i drugim zapažanjima objavio u Trstu 1841. pod naslovom Relazione del viaggio fatto nella primavera dell’anno 1838. della Maeste del re Federico Augusto di Sassonia nell’ Istria, Dalmazia e Montenegro. Na ovom putovanju otkrivena je i jedna nova biljka, koju je Biasoletto nazvao Saxifraga friderici-augusti Biasol., upravo u čast saksonskog kralja. Biljka je nađena u jednom „opasnom prolazu koji vodi glavnom gradu Cetinju”. U knjizi je priložen i crtež ove biljke. Biasoletto nije objavio veliki broj radova, ali to što je publikovao, ima veliki značaj. Osim prikazane knjige, Biasoletto je objavio još i izvještaj sa botaničke ekskurzije u Kranjskoj (1846), jedan rad o algama (1832), kao i jedan prilog o seoskoj ekonomiji (1849). Savršena organizacija kraljevog dočeka na Cetinju ostavila je veoma dobar utisak na ekskluzivne goste, a što je preko Biasolettovog putopisa doprlo još i do evropskih političkih i naučnih centara. Samo godinu nakon izlaska knjige na italijanskom, u Dresdenu se 1842. godine pojavio i prevod Eugena Gutschmida na njemačkom jeziku: Bartolomeo Biasoletto, Reise Sr. Majestät des Königs Friederich August von Sachsen durch Istrien, Dalmatien und Montenegro im Frühjahr 1838.