Baldacci, Antonio, italijanski botaničar i geograf (Bolonja, 3. X 1867 – Bolonja, 31. VII 1950). Spada među strane prirodnjake koji su najduže i najsvestranije izučavali zemlje Balkanskog poluostrva, a prvenstveno Crnu Goru, Albaniju, śeverozapadnu Grčku i Krit. U Crnu Goru je od 1885. do 1910. godine dolazio najmanje četrnaest puta, bilo specijalno ili na prolazu za Albaniju. O Crnoj Gori pisao je na različite teme: floristika, fitogeografija, geografija, geopolitika, poljoprivreda, zootehnika, ekonomija i drugo. Njegovi iscrpni putopisi, koji su prevedeni na crnogorski jezik, dragocjena su śedočanstva o Crnoj Gori s kraja XIX i s početka XX vijeka. Proputovao je skoro čitavu Crnu Goru, sa posebnom pažnjom i zadržavanjem: na → Rumiji, → Komovima, graničnoj teritoriji sa Albanijom i na → Durmitoru. Prvi svoj floristički prilog „Biljke Cetinjskog polja” objavio je 1886. u Glasu Crnogorca. Bibliografija Baldaccijevih radova broji preko 400 jedinica, od kojih su izdvojene 208, koje su od značaja za područje balkanskih zemalja. U preko 30 radova Baldacci, u većoj ili manjoj mjeri, piše o flori i vegetaciji Crne Gore, ili pak, o njenim geografskim i drugim karkteristikama. Otkrio je veći broj novih biljaka, od kojih je dvije opisao u koautorstvu sa botaničarom → Eugenom Halácsyem: Valeriana pancicii Halácsy & Baldacci (→ Valeriana L.) i Edraianthus wettsteinii Halácsy & Baldacci (→ Edraianthus A. DC.). Sa → Arpadom Degenom opisao je vrstu Aconitum pantocsekianum Degen & Baldacci, dok je sâm opisao vrste: Arenaria halacsyi Baldacci (→ Arenaria L.) i Centaurea nicolae Baldacci (→ Centaurea L.). Dvije značajne vrste imenovane su u čast italijanskog botaničara: Galium baldaccii Degen, iz Crne Gore i Wulfenia baldaccii Degen, iz Albanije ( → Wulfenia Jacq. ), koje je on pronašao. Značajno otkriće je i Forsythia europaea Degen & Baldacci, čija su staništa u Albaniji i na Kosovu. Godine 1904. Baldacci je objavio prvu → vegetacijsku kartu Crne Gore (i jednog dijela Albanije) u razmjeri 1 : 750 000, na kojoj su prikazane zone prirodne vegetacije. Baldacci je detaljno izučio istoriju botaničkih istraživanja u Crnoj Gori, koju je publikovao u tri priloga (1924, 1926. i 1932) i to po periodima: prvi period 1827–1841, drugi period 1841–1878. i treći period 1878–1930. Italijanski botaničar je bio u prijateljskim odnosima sa crnogorskim vladarom, knjazom i kraljom → Nikolom, od koga je dobijao veliku pomoć i potporu. U svojim tekstovima Baldacci je istakao imena Crnogoraca koji su mu bili od pomoći: → Krsto Pejović, → Božo Novaković, Milo Jovović, Gajo Radanović i drugi. Baldacci je bio „pomažući” član Društva „Gorski vijenac” na Cetinju (1896). Nakon ukidanja crnogorske države 1918. godine, Antonio Baldacci i njegov saradnik i prijatelj → Kurt Hassert formirali su jedan međunarodni komitet, koji se zalagao za vraćanje njenog suvereniteta.