Fukarek, Pavle, bosanskohercegovački dendrolog i šumarski inženjer (Sarajevo, 16. VII 1912 – Sarajevo, 17. II 1983). U Sarajevu je završio klasičnu gimnaziju. U školskoj 1934/1935. godini upisao je Šumarski odsjek i 1939. diplomirao na Poljoprivedno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1952. na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Do 1949. bio je na raznim službama u šumarskoj praksi i administraciji, a onda za stalno radi na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, kasnije Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prošao je sva univerzitetska zvanja i bio redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Kao dendrolog, fitogeograf i fitocenolog „mnogo je putovao i prošao unakrst cijelu zemlju od Slovenije do Makedonije”. U tom kontekstu zanimljivo je da se identifikuju i neki od Fukarekovih dolazaka u Crnu Goru. On se kao veoma mlad interesovao za areal pančićeve omorike, što ga je „dovelo” 1934. u područje → Durmitora, da lično provjeri da li je tačno da tamo raste ovaj endemični četinar. O tome je 1935. objavio u Šumarskom listu opširan članak Picea omorika, njezina vrijednost u šumarstvu i pitanje njenog areala, u kojemu, između ostalog, govori o sumnjivom nalazištu na Durmitoru, da bi 1941. zaključio da omorika ne raste na Durmitoru. Postoji podatak da je Fukarek 1935. imao planinarski uspon na → Komove. Poslije Drugog svjetskog rata Fukarek češće putuje u Crnu Goru, ali sa botaničkog stanovišta treba istaći nekolike pośete. Jedan dolazak je bio 1962. godine kada botanizira na planinama: Maganiku, Vojniku, Njegošu i Goliji. Rezultate je publikovao 1963. u Sarajevu, u opširnom prilogu i sa dosta dendroloških i fitocenoloških noviteta. Značajna su i dva dolaska na planinu → Orjen (1966. i 1967) i rezultati koje je objavio 1970. u Akademiji nauka Bosne i Hercegovine. Radi izučavanja poljskog jasena (→ Fraxinus L.) obilazio je obalu → Skadarskog jezera i područje Štoja kod Ulcinja. Za Crnu Goru značajna su Fukarekova floristička i vegetacijska istraživanja na području graničnih planina → Maglića, → Volujaka i → Bioča, a zabilježeno je u literaturi da je bio i na planini → Ljubišnji. Trajnu vrijednost imaju Fukarekovi fitogeografski prilozi u kojima piše o arealima brojnih vrsta: → Pinus heldreichii Christ., → Pinus peuce Griseb., → Pinus mugo Turra, Acer intermedium Pančić, Fraxinus angustifolia Vahl (→ Fraxinus L.), Daphne blagayana Freyer (→ Daphne L.), Daphne laureola L., → Moltkea petraea (Tratt.) Griseb., Quercus conferta Kit., → Amphoricarpos neumayeri (Vis.) Greuter, Alnus incana (L.) Moench (→ Alnus Mill.), → Taxus baccata L. i druge. Fukarek je istoriografski rasvijetlio Pančićevo putovanje u Crnu Goru u opširnom prilogu Pančićevo istraživanje flore Crne Gore (1967). Posljednja veza akademika Pavla Fukareka sa Crnom Gorom bila je učestvovanje na Simpozijumu posvećenom akademiku → Vilotiju Blečiću, prvom crnogorskom botaničaru, održanom u Titogradu (Podgorici) 1982. godine.