Ami Boué
Boué, Ami, francuski i austrijski geolog i geograf (Hamburg, 16. III 1794 – Beč, 21. XI 1881). Najpoznatiji je balkanolog XIX vijeka. Osnovnu i srednju školu učio je u Hamburgu i Ženevi. Godine 1814. odlazi u Edinburg na studije medicine, a 1817. postaje doktor medicine. U Škotskoj dosta putuje i sakuplja geološki materijal, o čemu je napisao raspravu Essai geologique sur L’Ekosse (1820), kao ulazak u jednu nauku. Boué je petnaestak godina boravio u Parizu, Berlinu, Brnu, da bi se konačno nastanio u Beču 1835. godine, „odakle je mogao lakše poduzimati putovanja po Balkanskom poluostrvu, odnosno po Evropskoj Turskoj”. Putovanja po Balkanskom poluostrvu Boué je izveo u vremenu 1836–1838, kada je obišao Bugarsku, Grčku, Albaniju, kao i ostale teritorije, koje su bile u sklopu Osmanlijskog carstva. Kao rezultat ovih istraživanja Boué je 1840. godine publikovao u Parizu četvorotomno djelo La Turquie d’Europe. Drugo izdanje Die Europäische Türkei publikovano je u prevodu na njemački jezik u Beču 1889, a to je samo dvije godine prije smrti slavnog balkanologa. Iako nije dolazio u tada slobodni dio Crne Gore, on je pominje na mnogim mjestima u svojim knjigama, a na pet stranica je prikazana i kao posebno poglavlje: „1. Montenegro”. Boué je pośetio Gusinje, Plav i Rožaje, a svraćao je i u Pljevlja, o čemu i piše. Osim geografskih, geoloških, etnografskih, istorijskih i političkih zapažanja, Boué govori i o vegetacijskim prilikama. Sa stanovišta razmatranja biljnog svijeta značajno je i to što je Boué na 26 stranica dao spisak biljnih vrsta, koje su do tada bile poznate za evropski dio Turske. Prikazane su biljke po familijama i skupinama: alge, lišajevi, mahovine, paprati i cvjetnice, sa naznakama područja na kojim su zabilježene. Za Crnu Goru naveo je 12 vrsta sa planine Komovi, koje je uzeo iz putopisa Jegora Petroviča Kovaljevskog. Ime Ami Bouéa trajno je vezano za crnogorsku floru i preko vrste Draba bueana Zahlbr. ex O. E. Schulz. Nju je u florističku literaturu uveo Otto Eugen Schulz 1927. godine, a → Josef Rohlena preuzeo 1942. i uvrstio u spisak flore Crne Gore. Ovo je jedan od otvorenih problema o kojemu se vode rasprave u literaturi, a prije svega o tome ko je i kada ovu biljku sabrao na → Durmitoru. U svakom slučaju nije Boué, jer on nije pośećivao Durmitor, kako se navodi u nekim literaturnim izvorima.
Lit.: Ž. Lačeva, Ami Boué – zabeležitelen geolog i nestor na balkanologijata (100 godini ot smrti mu), Priroda, Sofija, 1981. Teofil Slišković, Ami Boué, Naš krš, 6 (12–13), Sarajevo, 1982, str. 119–127. Vukić Pulević, Botaničari i Crna Gora, Pos. izd., Knj. 2, Podgorica, Prirodnjački muzej Crne Gore, 2006, str. 81–91.
V. Pulević