Bjelasica, planinski masiv smješten u centralnom dijelu Crne Gore. Ravnomjerno se pruža u četiri pravca, tako da planina ima gotovo kružni oblik, sa prosječnim prečnikom od oko 30 km, i površinom od oko 630 km². Ukupan prostor masiva karakteriše velika vertikalna razuđenost i brojni oblici, koji prate planinski reljef. Bjelasica je izgrađena od četiri planinska grebena dinarskog pravca pružanja, koja su razdvojena dubokim rječnim dolinama, otvorenim na istoku prema rijeci Lim, a na zapadu prema rijeci Tari. Najviši vrhovi su Crna glava (2.139 m), Zekova glava (2.117 m), Troglava (2.072 m) i Bjelila (2.059 m), koji imaju izražene tragove glacijacije i različite oblike glacijalnog reljefa. Planinu u cjelini karakterišu tri osnovna elementa reljefa: planinske površi, uzvišenja koja se sa površi uzdižu do iznad 2.000 mnv, i fluvijalne doline – udubljenja u planinskim površima. Svi ovi reljefni oblici i pojave izgrađeni su u heterogenoj geološkoj sredini, koju karakteriše učešće heterogenih silikatnih stijena vulkanskog porijekla, i malobrojne partije karbonatnih stijena. Područje Biogradske gore se odlikuje izvanrednim specijskim i ekosistemskim diverzitetom, koji ga svrstava u jedan od najznačajnijih prostora i centara biološke raznovrsnosti na Balkanskom poluostrvu. Veliki broj raznovrsnih i složenih ekosistema, bogatstvo vrsta različitog porijekla i starosti, visok stepen refugijalnosti staništa, kao i značajan broj endemičnih i reliktnih biljnih vrsta rezultat su biogeografskog položaja planine Bjelasice, kao i specifične istorije i evolucije živog svijeta od tercijara, preko perioda ledenog doba, do današnjih dana (→ Biogradska gora). Najznačajniju vegetaciju na prostoru Bjelasice predstavlja prašuma u slivu Biogradske rijeke i Jezerštice, koja je jedan od tri preostala prašumska rezervata ovog tipa u Evropi. Utvrđeno je da u ovoj prašumskoj zoni živi blizu 90 drvenastih vrsta, koje izgrađuju različite šumske zajednice, a pripadaju bukovim i bukovo-jelovim šumama (Fageto-Aceretum visianii Blečić & Lakušić 1970, Asyneumo-Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970, Abieto-Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970, Elymo-Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970, Seslerio-Fagetum moesiaceae Blečić & Lakušić 1970) i šumama plemenitih lišćara (Aceri-Fraxinetum montenegrinum Blečić & Lakušić 1970). U okviru prašumskog rezervata i drugih zona Biogradske gore prisutne su i druge, uglavnom fragmentarno rasprostranjene šumske ili žbunaste zajednice sa smrčom (→ Picea abies (L.) H. Karst.), sivom jovom (Alnus incana (L.) Moench), bijelom vrbom (Salix alba L.) i borom krivuljem (→ Pinus mugo Turra). Prateći zakonitost vertikalnog rasporeda vegetacije na vertikalnom profilu Bjelasice, moguće je sagledati jedan specifičan ekološko-vegetacijski niz, koji se rijetko gdje može pronaći na Balkanskom poluostrvu. To se, prije svega, odnosi na zonu subalpijskih šuma, odnosno na zonu gornje šumske granice, koja je na prostoru Bjelasice zastupljena u čak pet različitih varijanti, i to: 1) Pinetum heldreichii continentale Blečić & Lakušić 1969. (šume munike na najsuvljim i najtoplijim krečnjačkim staništima subalpijske zone); 2) Pinetum peucis montenegrinum Blečić & Tatitić 1957. i Piceo-Pinetum peucis Lakušić 1965. (šume molike ili smrče i molike, na nešto hladnijim i vlažnijim silikatnim staništima); 3) Picetum excelsae croaticum subalpinum Horvat 1950. (subalpijske smrčeve šume na najvlažnijim i najhladnijim staništima); 4) Abietetum dinaricae subalpinum (subalpijske šume jele na umjereno toplim i umjereno suvim staništima); 5) Asyneumo-Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970. i Aceri visianii-Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970. (subalpijske bukove šume na umjereno toplim i umjereno vlažnim staništima). Iznad zone gornje šumske granice na Bjelasici su prisutne različite klimatogene žbunaste zajednice sa klekovinom bora (Wulfenio blecicii-Pinetum mugi Grebenščikov emend Lakušić 1958), alpskom ružom i planinskim javorom (Roso alpinae-Aceretum visianii), alpskom ružom i poleglom klekom (Roso alpinae-Juniperetum nanae Lakušić 1966), kao i sa krupnolisnom planinskom vrbom (Salicetum grandifoliae montenegrinum Lakušić 1964). U nižim planinskim pojasevima na Bjelasici pravilno se smjenjuju različiti tipovi listopadnih, kao i mješovitih listopadno-četinarskih šuma. Počev od brdskog pojasa u kojem se razvijaju različite termofilne ili termo-mezofilne hrastove šume (Quercetum frainetto-cerris Rudski 1949, Quercetum cerris continentale, Quercetum petraeae-cerris Stefanović 1983), preko mezofilnih šuma sa kitnjakom i običnim grabom (Querco-Carpinetum betuli montenegrinum Blečić 1958), brdskih bukovih šuma (Fagetum moesiacae submontanum B. Jovanović 1967), tipičnih mezofilnih planinskih bukovih šuma (Fagetum moesiacae montanum Blečić & Lakušić 1970. i Seslerio-Fagetum moesiaceae Blečić & Lakušić 1970), sve do mješovitih bukovo-jelovih šuma (Abieto-Fagetum moesiacae Blečić & Lakušić 1970). Usljed ekstenzivnog stočarenja nomadskog tipa, čovjek je na Bjelasici vjekovima krčio ili palio šumsku i žbunastu vegetaciju u subalpijskoj zoni planine. Zbog toga na staništima prirodnih – klimatogenih žbunastih i šumskih fitocenoza danas egzistiraju pašnjaci i livade košanice, koji pripadaju ekosistemima planinskih rudina na silikatima i karbonatima subalpijskog pojasa (planinske rudine sa endemičnim balkanskim vrstama i zajednicama iz reda Seslerietalia comosae (Simon 1957) Lakušić 1964. koje naseljavaju silikatne stijene; planinske rudine sa endemičnim redom Crepidetalia dinaricae Lakušić 1966. koje naseljavaju karbonatne supstrate). Od ostalih primarnih ili sekundarnih oblika zeljaste vegetacije Bjelasice posebno se izdvajaju: ekosistemi sipara, koji se diferenciraju na dva reda: Polygonetalia alpinii Lakušić 1968. i Arabidetalia flavescentis Lakušić 1966; ekosistemi pukotina stijena koji se diferenciraju u dva reda: Asplenietalia septentrionalis Oberdorfer & al. 1967. – na silikatima i Amphoricarpetalia Lakušić 1968. – na krečnjacima; ekosistemi oko snježanika, koji su diferencirani u dva reda: Salicetalia herbaceae Br.-Bl. 1947. – na silikatima i Salicetalia retusae Lakušić 1968. – na krečnjacima; ekosistemi planinskih vriština, koji se diferenciraju u dva reda: Vaccinietalia Lakušić 1979. – na silikatima i Daphno-Rhodoretalia hirsuti Lakušić et al. 1978. – na karbonatima; ekosistemi gorskih i subalpijskih mezofilnih livada reda Arrhenatheretalia Pawlowski 1928. sa veoma interesantnom endemičnom svezom Pancicion Lakušić 1966, gdje joj je i klasično nalazište; ekosistemi katuna i torova iz reda Onopordetalia Br.-Bl. et Tx. 1943, koji se diferenciraju na dvije sveze: Chenopodion subalpinum Br.-Bl. 1947. i Plantaginion reniformis Lakušić 1972; ekosistemi niskih tresava reda Scheuchzerio-Caricetea fuscae (Nordh. 1936) R. Tx. 1937. i druge. Na području Bjelasice prisutan je veliki broj endemičnih i reliktnih vrsta vaskularne flore. Među endemitima Balkanskog poluostrva ističu se Rumex balcanicus Rech. fil., Pancicia serbica Vis. (→ Pimpinella serbica (Vis.) Drude), Dactylorhiza cordigera (Fries) Soó subsp. bosniaca (G. Beck) Soó, Cerastium decalvans Schlosser & Vuk., Silene asterias Griseb., Silene sendtneri Boiss., Dianthus nitidus Waldst. & Kit. subsp. lakusicii Wraber, Dianthus pancicii Velen., Alyssum scardicum Wettst., Draba scardica (Griseb.) Degen & Dörfler, Alchemilla velebitica Borbás ex Janchen, Potentilla montenegrina Pant., Saxifraga prenja G. Beck, Saxifraga adscendens L. subsp. blavii (Engler) Hayek, Chamaecytisus tommasinii (Vis.) Rothm., Genista depressa Borb. & Bieb. subsp. csikii Kümmerle & Jáv., Asperula doerfleri Wettst., Verbascum durmitoreum Rohlena, Verbascum nicolai Rohlena, Pedicularis brachyodonta Schlosser & Vuk., Pedicularis hoermanniana K. Malý, Plantago reniformis G. Beck, Achillea abrotanoides (Vis.) Vis., Cicerbita pancicii (Vis.) Beauverd, Lilium albanicum Griseb., Iris bosniaca G. Beck i druge. Od drvenastih endemita posebno su značajni grčki javor (Acer heldreichii Orph. ex Boiss. subsp. visianii K. Malý) i molika (→ Pinus peuce Griseb.). Takođe, na Bjelasici je prisutan i čitav niz pravih prirodnih rijetkosti, koje su zaštićene po različitim nacionalnim i međunarodnim osnovama. Takve su vrste: Eryngium alpinum L., Narcissus angustifolius Curtis ex Haw., Adenophora liliifolia (L.) Ledeb. ex A. DC., → Bruckenthalia spiculifolia (Salisb.) Reichenb., Gentiana punctata L., Gentiana lutea L. subsp. symphyandra (Murb.) Hayek, → Narthecium scardicum Košanin, → Taxus baccata L. i druge.