Ebel, Wilhelm (Paul Wilhelm Socitheus Eugen Ebel), njemački botaničar (Kenigsberg / danas Kalinjingrad / Rusija, 29. VI 1815 – Hoheneck, 19. XII 1884). U botaničkoj literaturi postoji samo nekoliko osnovnih podataka iz Ebelove biografije koje su → Paul Ascherson i Paul Graebner dali 1901. godine u šestom tomu djela Synopsis der Mitteleuropâischen Flora. Uz opis jednog novog taksona imenovanog u Ebelovu čast (Rosa pendulina L. var. ebelii Heinr. Braun) stoje napomene o datumima i mjestima rođenja i smrti, kao i to da je doktorirao 1840. sa disertacijom iz botanike, i da je u to vrijeme imao zvanje „Privatdozent”. Godine 1846. postao je velepośednik u Vitembergu (Witemberg, Caspary h. nach Abromeit br.). Vjerovatno da se poslije izlaska njegovih knjiga o Crnoj Gori nije više bavio botanikom, već da je radio neke druge poslove. Moguće da je zbog toga i ostao „zaboravljen”, te da mu nijedan botanički časopis nije objavio nekrolog. Iz Trsta Ebel je krenuo 20. maja 1841. godine, ukrcavši se na brod „Grof Mitrovski”, sa prvobitnom namjerom da proputuje jedan dio Dalmacije, ali je po nagovoru nekih saputnika promijenio odluku i uputio se u Crnu Goru. Kada je stigao na Cetinje, po Njegoševom savjetu, uputio se u Crmnicu. Preko Utrga, Brčela i Boljevića stigao je u Limljane, odakle se ispeo na Vrsutu. Na povratku je pośetio Lesendro i Vranjinu, da bi preko → Skadarskog jezera i Rijeke Crnojevića ponovo došao na Cetinje. Ebel je prvo 1842. objavio u Berlinu kraći izvještaj sa puta po Crnoj Gori, a potom su uslijedile dvije knjige: Dvanaest dana u Crnoj Gori (Zwelf Tage in Montenegro, I/1842, II/1844, Königsberg). Prva knjiga predstavlja opširan putopis sa dragocjenim podacima o zemlji i ljudima, dok je u drugoj obrađen herbarski materijal koji je Ebel prikupio na botaničkoj ekskurziji od Cetinja do Vrsute. Ukupno su prikazane 494 vrste, a među njima i nekoliko biljaka koje su na padinama → Lovćena i u okolini Cetinja sabrali → Bartolommeo Biasoletto i → Mutius Tommasini. Neposredno nakon izlaska Ebelove knjige, u Berlinu se 1845. pojavio opširan prikaz Diedericha Franza Leonharda Schlechtendala, đe su visoko ocijenjena Ebelova floristička istraživanja u Crnoj Gori. Tako kritičar ističe: „Tom prilikom su neke forme detaljno opisane i propraćene primjedbama, pa je zbog toga ovaj rad važan doprinos evropskoj flori i upućuje u mnogome na ono što treba pobliže istražiti”. Znatno kasnije (1937), italijanski botaničar → Antonio Baldacci zapisuje: „Prvi koji se na izvjestan način metodično bavio florom Crne Gore bio je W. Ebel”. Kao nove za nauku Ebel je opisao šest taksona (četiri varijeteta i dvije vrste), među kojima se posebno ističe Lilium gracile Ebel, koja danas ima revidirano ime Fritillaria gracilis (Ebel) Ascherson & Graebner (→ Fritillaria L.). Trajnu uspomenu na Wilhelma Ebela i njegov dolazak u Crnu Goru čuva vrsta koja nosi njegovo ime – → Cymbalaria ebelii (Cufod.) Speta, koja naseljava Crmnicu i okolinu Skadarskog jezera, upravo područje đe je on botanizirao.