Pančić, Josif, srpski ljekar i botaničar hrvatskog porijekla (Ugrine kod Bribira, Hrvatska, 17. IV 1814 – Beograd, 25 II 1888). Osnovnu školu učio je u Gospiću, gimnaziju u Rijeci, a 1830. upisuje se na filozofski odsjek Velike škole u Zagrebu. Poslije toga studira medicinu u Budimpešti, koju je završio 1842. godine. Prve dvije godine radi kao privatni učitelj u Banatu, da bi 1845. pošao u Beč radi usavršavanja u botanici. Godine 1846. Pančić dolazi u Srbiju, đe kao ljekar radi u Jagodini i Kragujevcu do 1853, kada napušta ljekarski poziv i prelazi u Beograd da bi se u potpunosti posvetio nauci i profesuri na Liceju. Pančić se najviše bavio botaničkim istraživanjima, pa je radi proučavanja flore Srbije proputovao skoro sve njene krajeve. Prvo 1865. godine objavljuje djelo Flora u okolini Beogradskoj, koje je doživjelo 6 izdanja, zatim 1874. izlazi njegovo poznato djelo Flora Kneževine Srbije i 1884. njen dodatak. Ukupno je za Srbiju evidentirao 2.442 vrste, od kojih su 31 nove za nauku. U godinama 1882. i 1883. Pančić je zbog botaničkih istraživanja pośećivao Bugarsku, a sakupljenu građu publikovao u dva poveća priloga: 1883. i 1886. godine. U prvom je prikazao 972, a u drugome 404 vrste, od kojih su 16 nove za botaničku nauku. Pančićevi biografi i istoričari nauke utvrdili su da je on, što sâm, a što u koautorstvu (uglavnom sa → Robertom Visianiem), opisao 217 novih taksona. Oko 50 ovih biljaka zadržalo je i do danas status dobre i neosporne vrste. Među njima je, svakako, najinteresantnija Pinus omorika Pančić (Picea omorika (Pančić) Purk.), danas u narodu poznata kao „Pančićeva omorika”. Pančić je bio svestran prirodnjak, pa se, osim u botanici, uspješno ogledao u zoologiji i geologiji, koje je predavao na Visokoj školi. Godine 1873. Pančić dolazi u Crnu Goru proputovavši je na pravcu: Kotor – Cetinje – → Lovćen – Ostrog – → Durmitor – Javorje – Manastir Morača – → Komovi – → Skadarsko jezero – Crmnica – Cetinje – Grahovo – Bijela gora – Risan – Kotor. Osim putopisa koji je objavljen u Beču 1873, Pančić je u Beogradu objavio poznato djelo Elenchus plantarum vascularium Quas aestate a. 1873 in Crna Gora legit Dr. J. Pančić (1875). Među 1.297 vrsta, koje je sabrao na ovoj ekskurziji, nalaze se i devet novoopisanih: Heliosperma macranthum Pančić, Geranium oreades Pančić, Valeriana bertiscea Pančić (→ Valeriana L.), Carduus ramosissimus Pančić, Sonchus pallescens Pančić, Hieracium thapsoides Pančić, Hieracium naegelianum Pančić, Hieracium myriocephalum Pančić, Verbascum leptocladum Pančić. Iscrpnu rekonstrukciju Pančićevog puta po Crnoj Gori napravili su → Antonio Baldacci (1920) i → Pavle Fukarek (1964).