Praistorijske komunikacije. Glavne komunikacije u praistoriji Crne Gore odlučujuće su definisane reljefom koji se sastoji od više geomorfoloških cjelina: primorski pojas, zaravan dubokog krša, dolina rijeke Zete i Nikšićko polje ili udolina srednje Crne Gore, oblast visokih krečnjačkih planina i površi i sjeveroistočna oblast. Položaj glavnih morfostrukturnih jedinica umnogome je uticao na kulturnu i društvenu povezanost paleolitskih zajednica i regionalnu diferencijaciju paleolitskih i mezolitskih tehnokompleksa. U kasnom srednjem → paleolitu primorsku oblast i njeno neposredno zaleđe naseljavali su nosioci mikro-musterijena, kulturnog facijesa koji nije potvrđen u centralnim i sjevernim djelovima Balkana, a slična situacija potvrđena je i u ranom gornjem paleolitu – kada je u pitanju ulucijen – i → mezolitu, kada je riječ o kastelnovijenu. U glacijalnim razdobljima nivo mora je bio niži za 90–120 m, a primorski pojas je bio znatno širi. Najuži je bio u visini Boke Kotorske, dok je kod Bara i → Ulcinja njegova širina iznosila čitavih 25–30 km. U tom periodu, komunikacija između sjevernog i južnog Jadrana bila je znatno olakšana. Pretpostavlja se da je u to vrijeme došlo do agregacije stanovništva na području Paleojadranske nizije, koja se tada formirala na području sjevernog Jadrana. Naselja iz tog perioda potopljena su nakon porasta nivoa mora u interglacijalima. Periode otopljenja obilježila je rekolonizacija brdskoplaninske zone koja je bila zaglečerena i vjerovatno neprohodna u hladnim razdobljima. Mobilnost lovačko-sakupljačkih zajednica u paleolitu i mezolitu bila je usmjerena na eksploataciju resursa, kako u priobalnom pojasu tako i u sjevernim predjelima. Pretpostavlja se da su u periodu maksimuma posljednjeg glacijala i u poznom glacijalu paleolitske zajednice upražnjavale sezonska kretanja između primorske zone i udoline srednje Crne Gore, kao i između doline Zete i brdskoplaninske oblasti na sjeveru. Sličan model naseljavanja praktikovan je i u mezolitu, o čemu svjedoče mezolitski nalazi iz → Odmuta, → Crvene stijene i → Vrbičke pećine. U → neolitu prirodne karakteristike terena odredile su glavne pravce komunikacije (doline rijeka, planinski prevoji, depresije). Konfiguracija reljefa značajno je uticala na dinamiku širenja uticaja, teritorijalnu rasprostranjenost, kao i odabir tipa staništa. U primorskoj oblasti i njenom zaleđu (Crvena stijena, → Spila, → Vranjaj, Vrbička pećina, → Vruća pećina i dr.) uočavaju se uticaji kultura zastupljenih na većem dijelu Jadrana sa izraženim tradicijama prethodnog mezolitskog perioda. Nalazišta u sjevernom dijelu Crne Gore (→ Kremeštice, → Beran krš, → Doganje) pokazuju karakter kontinentalnih kultura, dok središnji dio, odnosno pivsku oblast (pećina Odmut) možemo smatrati prelaznom zonom, gdje dolazi do kontakta ova dva kulturna kompleksa. Etnička pomjeranja i prodor kultura iz sjeveropontskih oblasti i karpatskog basena dovela su do promjene u socijalnoj organizaciji zajednica, novog tipa staništa (utvrđene → gradine), pogrebnih običaja (sahranjivanje pod humkom – → tumuli), a glavna novina je uvođenje metala za izradu predmeta materijalne kulture. U pojedinim oblastima nastavlja se naseljavanje pećinskih staništa koja su korišćena i u ranijim periodima. Nalazišta iz perioda → bakarnog doba (Odmut, Spila, → Minina pećina, → Pećina Grad, Beran Krš) pokazuju gotovo jedinstvenu kulturnu pripadnost jadranskom tipu eneolita, dok je prodor elemenata kontinentalnih kultura slabo izražen. U prelaznom periodu i tokom → bronzanog doba (Crvena stijena, Vranjaj, Odmut, pećina Grad, → Mala gruda, → Velika gruda, → Neškova gruda, → Boljevića gruda, tumul u → Lisijevom polju, tumul u → Gotovuši i dr.) priobalni pojas i zaleđe pokazuju pripadnost jadranskom kulturnom krugu, a u središnjim i sjevernim oblastima dolazi do prožimanja kultura iz Hercegovine, Podrinja i Pomoravlja. U ovom periodu ostvaruju se veze sa udaljenim egejskim područjem (Mala gruda). U → gvozdenom dobu dolazi do formiranja ilirskog etnosa, čiji su pripadnici živjeli u plemenskoj organizaciji sa međusobnim kontaktima i razmjenama (→ Iliri). Dolazi do osnivanja većih centara i koncentracije moći (→ Medun, → Risan, → Budva, Ulcinj i dr.), a intenzivno se koristi more za komunikaciju i uspostavljanje trgovačih veza sa udaljenim teritorijama.