Mala gruda, zemljani tumul koji se nalazio u središtu Soliockog polja kod Tivta, par stotina metara južno od raskrsnice puteva Budva–Tivat–Kotor, blizu tumula → Velika gruda. Tumul je bio prečnika 20 m i visine 4 m, ali na osnovu ranijih oštećenja sa sjeverne strane, može se pretpostaviti da je bio većih dimenzija. Otkriven je 1965, dok su arheološka istraživanja sprovedena 1970. i 1971, kada je otkopan centralni grob sa prilozima. Tada su nađeni tragovi složenog pogrebnog rituala, sa mnogobrojnim arheološkim nalazima i utvrđen je način na koji je nasut. Centralni grob smješten je u središte humke, na dubini od 4,05 m – ispod nivelete njenog vrha. Formiran je u vidu zatvorenog kovčega (ciste), dužine 1,27 m, širine 0,75 m i dubine 0,75 m. Četiri uspravno postavljene kamene ploče bile su ukopane u zdravicu (do dubine od 0,3 m) i učvršćene umetanjem sitnijeg kamena. Ploče uzete za dno i poklopac kovčega slomljene su pod teretom nasipa, tako da su djelovi poklopca zatečeni unutar groba. Grob je orijentisan u pravcu sjever–jug, sa malim odstupanjem ka zapadu. Na tankom sloju morskog pijeska, kojim je pokriveno dno kovčega, sahranjen je stariji muškarac. Sudeći na osnovu ulomaka tjemenog dijela lobanje, fragmenata vilice, pet zuba, djelova ključne kosti, kao i kostiju nogu – položen je na bok u zgrčenom položaju – glavom usmjerenom ka sjeveru. Pokojnik je bogato darivan. U predjelu njegovog pojasa nađeni su bodež i sjekira, liveni od elektruma, a među kostima lobanje otkriveno je pet zlatnih privjesaka, sa dotrajalim komadima bakarnog lima, koji su se nalazili u blizini, kod sjeverozapadnog ugla kovčega. Pored nogu pokojnika, uz istočnu ivicu ciste, položene su dvije raskošno ukrašene keramičke posude. Zatvoren kovčeg, sa pokojnikom i pogrebnim darovima, zatrpan je debelim slojem (oko 1,6 m) kompaktne žute gline, sa malo arheoloških nalaza koji su uočeni pri vrhu. Potom, nanijet je sloj slične gline, debljine cca 0,8 m, čija je površina ritualno spaljena, budući da je završen tankim omotačem paljevine. U jugozapadnom segmentu, u tom sloju gari, pepela i zapečene zemlje, nađeno je više ovalnih konstrukcija načinjenih od naređanog kamena, tako da liče na ognjišta, promjera između 1,55 x 1,05 m, odnosno 0,8 x 0,6 m. Između i ispod njih, u sloju mrke, nagorele zemlje, bilo je na desetine arheoloških nalaza (usitnjeni ulomci grubo izrađene keramike, odbici i alatke od kremena, kao i kosti manjih životinja). U istom sloju, na dubini od 1,87 m, otkrivena je i kružna „ritualna” jama (dubine 0,5 m i prečnika između 0,9 i 1 m), ispunjena samo pepelom i gari. Njeno dno bilo je popločano kamenom; zatvorena je slojem sitnog kamenja. Nasipanje → tumula nastavljeno je nanosom mrko-žute zemlje, debljine cca 0,9 m, u kome je bilo tzv. „gradinske keramike” i alatki od okresanog kremena. Na površini ovog sloja, na dubini od 0,7 m od vrha tumula, obavljeno je naredno ritualno spaljivanje, o čemu svjedoči tanak sloj paljevine. Potom, preko nje, nasut je sloj kompaktne tamnožute zemlje, sa proslojcima mrke boje. Na kraju, završena humka obložena je zaštitom od rječnih oblutaka (plašt), čija debljina varira između 0,3 m i 0,5 m. U centralnom grobu pronađene su dvije posude izrađene od gline sa dodatim pijeskom, uglačane i pečene tako da im boja varira u smeđim nijansama. Konična zdjela na stopi, sa obodom koji je na četiri mjesta polukružno zasječen, ukrašena je žigosanjem, rezbarenjem i brazdastim urezivanjem složenog ornamentalnog sklopa. Jednouhi pehar iz centralnog groba dekorisan je slično. Metalni predmeti najdragocjeniji su nalazi u ovom tumulu. Bodež pravih ivica, dužine 22 cm, završava se zakivnom pločicom sa kratkim jezičkom na kome su kružni otvori za fiksiranje drške, koja nije sačuvana. Sredinom sječiva pruža se tanko, izrazito profilisano rebro, što bodežu daje krstasti presjek. Bodež je izrađen od legure srebra, zlata i bakra (elektrum). Bojna sjekira, usko izduženog tijela, dužine 9,5 cm, završava se dugačkim i cjevastim usadnikom u koji je bila umetnuta drška. Tulac sjekire ukrašen je facetiranjem. Bio je zatvoren kružnom pločicom od zlatnog lima, koja je dekorisana tačkasto iskucanim motivom krsta u krugu. Kao i bodež, sjekira je livena od elektruma, ali sa većim udjelom srebra. Pet otvorenih karika od livenog zlata (Noppenring) sa dugmetastim, odnosno koničnim završecima, imaju različite promjere, koji se kreću između 2 i 1,5 cm. Pretpostavlja se da su bili prišiveni na traku od kože ili platna, koja je nošena kao dragocjena dijadema. U centralnom grobu nađena su i dva trošna bakarna lima, čija namjena nije utvrđena. Na području zapadnog Balkana (Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i zapadna Srbija) → inhumacija pokojnika u kovčegu od kamenih ploča (cista), koji se nalazi u središtu osnove tumula, od ranog → bronzanog doba (početak III milenijuma p. n. e.), česta je pojava. Nastanak ove pogrebne prakse povezan je sa uticajem jugozapadnog ogranka Jamne kulture (Yamnaya) koja se vezuje za Pontske stepe. Na teritoriji Crne Gore grobne komore, izrađene od kamenih ploča, nađene su i u drugim tumulima nastalim početkom ranog bronzanog doba (Velika gruda, → Mogila na Rake kod Sutomora i → Kujava kod Danilovgrada). Međutim, Mala gruda ističe se složenim pogrebnim ritualom i bogatstvom priloženih darova. Bodež je dospio iz Egeje, budući da oblikom i načinom izrade odgovara ranominojskim bodežima – porijeklom sa Krita ili Lezbosa. Sa druge strane, sjekira potiče sa područja vučedolske kulture, budući da su slični primjerci (tip Kozarac) izrađeni od glačanog kamena, bakra ili bronze, osim u Crnoj Gori (→ Boljevića gruda, Kolašin, Zavrh kod Nikšića, okolina Podgorice), nađeni u srednjem Podunavlju, na teritoriji zapadnog Balkana, kao i duž jadranske obale, sa njenim zaleđem. Kada je riječ o sjekirama, u posebnu vrstu nalaza spadaju kružne pločice od zlatnog lima, kojima je maskiran završetak drške umetnute u tulac. Nađena su samo dva primjerka te vrste, i to u tumulima Mala gruda i Boljevića gruda. Takođe, dragocjene karike od zlata ističu se zbog unikatnog oblika. Uprkos činjenici da je slična vrsta ukrasa bila široko rasprostranjena – od obala Jonskog mora (ostrvo Leukida), pa do Karpatskog basena i donjeg Podunavlja – samo na teritoriji Crne Gore otkriveni su primjerci sa dugmetastim završecima (Mala gruda – pet primjeraka, Velika gruda – tri primjerka i Boljevića gruda – dva primjerka). Zbog toga, ova vrsta nalaza iz tumula na teritoriji Crne Gore opredijeljena je u poseban tip, pod nazivom Mala gruda. Grnčarija iz centralnog groba u ovom tumulu, oblikom i naročito načinom dekoracije, slična je keramici nađenoj u grobovima iz istovremenih tumula na teritoriji Crne Gore (Velika gruda, Boljevića gruda, Mogila na Rake, Kujava i → Rubeža), kao i onoj iz pećinskih naseobina (→ Odmut, Ravlića pećina) i gradinskih naselja (→ Samobor u blizini Skadarskog jezera). Lako prepoznatljiv (vučedolski) dekorativni stil, ovu grnčariju svrstava u široko rasprostranjen „modni trend”, koji se, duž istočne obale Jadrana, povezuje sa jadranskim tipom ljubljanske kulture ili cetinskom kulturom. Slično je i sa ulomcima grubo izrađene grnčarije, koji ukazuju na oblike posuda svojstvene tzv. dinarskoj kulturi. Na kraju, pojava mnoštva odbitaka i alatki od kremena, česta je pojava u tumulima iz → bakarnog doba i bronzanog doba. Datum nastanka tumula Mala gruda može da se utvrdi posrednim putem – na osnovu radiokarbonskih (14C) datuma dobijenih za Boljevića grudu i Veliku grudu. Dakle, po svoj prilici, tumul Mala gruda nastao je početkom III milenijuma p. n. e. Način sahranjivanja i najvažniji arheološki nalazi iz tumula Mala gruda, kao i drugih tumula iz poznog bakarnog, odnosno ranog bronzanog doba u jugoistočnoj regiji Crne Gore nemaju bliske paralele sa odgovarajućim nalazima u susjednim regijama. Zbog toga, u etno-kulturnom pogledu, doline Zete i Morače, sa Crnogorskim primorjem izdvajaju se kao teritorija u kojoj je nastao poseban ogranak jadranskog tipa ljubljanske kulture, za koji je predložen naziv facijes Kotor. Dakle, krajem IV i početkom III milenijuma p. n. e., zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, na toj teritoriji stasala je zajednica dobro povezana razgranatim trgovačkim i kulturnim vezama sa oblastima ne samo Jadranskog primorja i njegovog zaleđa već i zapadnog i centralnog Balkana, Podunavlja i Egeje. Bila je predvođena malobrojnom elitom uglednih „kneževa”, koje su sljedbenici, kao poštovane i zaslužne, sahranjivali u monumentalnim i bogato opremljenim grobnicama, od kojih tumul Mala gruda spada u najznačajnije.