Pogled na lokalitet Crvena stijena, Petrovići, Nikšić

Otvor potkapine, Crvena stijena, Petrovići, Nikšić

Potkapina Crvena stijena, Petrovići, Nikšić

Stratigrafske jedinice tokom iskopavanja 1954–1964, Crvena stijena, Petrovići, Nikšić

Kremeni artefakti sa Crvene stijene, 12.000–10.000. g. p. n. e., JU Muzeji i galerije Nikšić

Gornjopaleolitski artefakti sa Crvene stijene, JU Muzeji i galerije Nikšić

Alatke od kosti i roga sa Crvene stijene, mezolitski sloj IV, JU Muzeji i galerije Nikšić

Fragmenti grnčarije sa Crvene stijene, stariji neolit, JU Muzeji i galerije Nikšić

Crvena stijena, višeslojni arheološki lokalitet, potkapina u selu Petrovići u Nikšiću. Nalazi se na lijevoj obali Trebišnjice, danas Bilećkog jezera, na zapadnoj granici Crne Gore sa Bosnom i Hercegovinom, locirana pri dnu krečnjačkog odsjeka, na nadmorskoj visini od oko 700 metara. Otvor potkapine je orijentisan prema jugozapadu. Sa ulaza se vide donji djelovi doline Trebišnjice i okolna brda. Ulaz u potkapinu je širok 26 m, dok je njena dubina prije početka iskopavanja iznosila oko 15 metara. Ubrzo se, međutim, pokazalo da na nižem nivou potkapina zauzima znatno veću površinu. U njenoj unutrašnjosti nataložile su se moćne naslage pleistocenskih sedimenata (više od 20 m) koji su sadržali brojne artefakte i ostatke faune. Crvena stijena ulazi među nalazišta sa najdužom arheološkom sekvencom u Evropi. Stjenovita podloga nije dostignuta, što znači da lokalitet sadrži i dublje slojeve. Pri dnu iskopa, u zadnjem dijelu potkapine otvorilo se udubljenje koje još nije ispitano do kraja. Veliki arheološki značaj Crvene stijene konstatovan je 1954, kada su prikupljeni nalazi sa površine tla. Iskopavanja su započeta 1955–1956. i nastavljena 1958, kada su kulturni slojevi ispitani sve do dubine od preko 11 metara. To je ukazalo na mogućnost da se kulturni slojevi javljaju i na većoj dubini. Da bi se omogućio pristup donjim slojevima, 1960–1964. osnova iskopa je znatno proširena, nakon čega su kulturni slojevi u potkapini ispitani sve do dubine od 20,3 metara. Nakon duge pauze istraživanja Crvene stijene su obnovljena 2004. i još uvijek nijesu okončana. U stratigrafiji lokaliteta javlja se 31 sloj, s tim što gotovo svi slojevi sadrže i nivoe koji svjedoče o pojedinačnim epizodama u naseljavanju. Iako ukupan broj epizoda za sada nije moguće rekonstruisati, može se pretpostaviti da je potkapina bila naseljavana više stotina puta. Arheološki ostaci koji su nađeni prilikom iskopavanja pripisani su različitim periodima i kulturama: → bronzanom dobu (sloj I), srednjem → neolitu (sloj II), ranom neolitu – impresso kulturi (sloj III), → mezolitu, odnosno lokalnom kastelnovijenu (sloj IV), epipaleolitu i epigravetijenu (slojevi V–IX), gravetijenu (sloj X). Sloj XI sadrži vulkansku tefru, dok su u slojevima XII–XVIII konstatovani nalazi koji pripadaju srednjopaleolitskom kompleksu 3 (musterijen sa gornjopaleolitskim elementima, strmo retuširano oruđe, oljušteni komadi). U srednjopaleolitskom kompleksu 2 (slojevi XIX–XXIII) javljaju se skupovi artefakata sa šarantijenskim odlikama, dok su u stratigrafskom kompleksu 1 (slojevi XXIV–XXXI) konstatovani nalazi koji su opredijeljeni u tzv. musterijen tipa Crvena stijena. U najdubljim slojevima pronađeni su odbici okresani primjenom levaloa i diskoidne tehnologije i retuširane alatke, među kojima preovlađuju postruške i nazupčano oruđe. Slojevi iz → paleolita, kao i mezolitski slojevi datovani su različitim fizičko-hemijskim metodama (14C, ESR, TL) u period od sredine 7. milenijuma (mezolitski sloj) do 78. milenijuma p. n. e. (sloj XXIV). Starost najdubljih slojeva nije pouzdano utvrđena. Sloj XI sačinjava vulkanska tefra za koju je utvrđeno da potiče od erupcije vulkana u Flegrejskim poljima kod Napulja koja se odigrala prije 39.850 godina. U to vrijeme, čitava jugoistočna Evropa bila je zasuta pepelom. Erupcija je u isto vrijeme označila kraj neandertalskog prisustva u jugoistočnoj Evropi i početak intenzivnog naseljavanja Evrope od strane anatomski modernog čovjeka. Materijalni ostaci sa Crvene stijene imaju sličnosti sa ostacima koji su potvrđeni van Crne Gore: u Italji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj, Albaniji, Grčkoj i Turskoj. Nalazi iz bronzanog doba sa Crvene stijene imaju sličnosti sa nalazima iz pećina → Odmut,→ Spila i → Vranjaj i → tumula u okolini Tivta, Podgorice, → Sutomora, Nikšića i iz Bjelopavlićke kotline. Neolitska impresso keramika koja je prvi put i otkrivena na Crvenoj stijeni konstatovana je i na drugim nalazištima u Crnoj Gori: u Odmutu, Spili, → Vrućoj pećini i u → Koroninoj pećini. Okresani artefakti iz gornjopaleolitskih i mezolitskih slojeva Crvene stijene slični su artefaktima iz Odmuta, → Medene stijene i → Mališine stijene, Vruće pećine, → Trebačkog krša. Nalazi iz srednjopaleolitskog kompleksa 2 imaju paralele u materijalu iz → Bioča, dok ostaci iz najdubljih slojeva predstavljaju za sada jedinstvenu pojavu u arheologiji Crne Gore.

Literatura: Ђ. Баслер, (ур.), Црвена стијена – зборник радова, Никшић, 1975; D. Mihailović, „Upper Paleolithic and Mesolithic Chipped Stone Industries from Crvena Stijena”, Prehistoric Settlements in Caves and Rock-Shelters of Serbia and Montenegro, Fascicule II, Belgrade, 2009; B. Giaccio, I. Hajdas, et al., „High-precision 14C and 40Ar/39Ar dating of the Campanian Ignimbrite (Y-5) reconciles the time-scales of climatic-cultural processes at 40 ka”, Scientific Reports, 7, 2017, 1–10; D. Mihailović, R. Whallon, „Crvena Stijena revisited: The Late Mousterian assemblages”, Quaternary International, 450, 2017, 36–49; R. Whallon (ed.), Crvena Stijena in Cultural and Ecological Context – Multidisciplinary Archaeological Research in Montenegro, Podgorica, 2017.

L. Saveljić-Bulatović, R. Vejlon, D. Mihailović