Tumul (lat. tumulus), humka, gomila, gromila, mogila, kurgan, nadgrobni spomenik kružne osnove, nastao nasipanjem zemlje ili kamena iznad jednog ili više grobova. U religijskom pogledu, posvećen je kultu predaka. Na Balkanskom poluostrvu tumul se izuzetno pojavljuje na kraju starijeg → neolita (VI milenijum p. n. e.) u starčevačko-impreso kulturi (naselje Obre I kod Kaknja). Šira, intenzivna pojava tumula je vezana za eneolit (→ Bakarno doba), druga polovina V milenijuma p. n. e. Od ranog → bronzanog doba (krajem IV, početkom III milenijuma p. n. e.) oni su najzastupljeniji oblik grobnica (→ Borovica, → Boljevića gruda, → Kujava, → Kuće Rakića, → Mala gruda, → Mogila na Rake, → Rubeža, → Sarvanovac, → Velika gruda), kod plemena koja se, u etno-kulturnom pogledu, povezuju sa → Ilirima. Tumuli postoje kao usamljeni spomenici ili formiraju → nekropole (→ Gotovuša, → Milovića gumno) od više desetina humki (→ Ćirovići, Kujava, → Lisijevo polje). Obično su osobe visokog društvenog ranga sahranjene u središtu tumula kada je podignut njima u čast, sa dragocjenim prilozima (Mala gruda, Velika gruda, Boljevića gruda), dok u porodičnim ili plemenskim tumulima oko centralnog groba, na periferiji, mogu biti skromniji grobovi ostalih članova zajednice, ponekad radijalno raspoređeni (→ Kufin). U istim tumulima mogu da se nađu grobovi iz različitih praistorijskih epoha (Gotovuša, → Otilovići, Velika gruda, → Jelića gomila, Sarvanovac, → Žugića guvno). Sahranjivanje u tumulima, kao dominantan oblik sahranjivanja, traje sve do početka rimske vladavine. Izvjestan kontinuitet postoji, tako da su u srednjem vijeku, ponegdje, na većim humkama formirana srednjovjekovna groblja (Borovica, Sarvanovac, Boljevića gruda, Gotovuša, Velika gruda, → Ulotina) i novovjekovni ukopi (→ Glogovik), a katkad su na njima ili pored njih građene i manje crkve (Glogovik, Otilovići, → Gornja Poda), manje crkve i groblja (Glogovik) ili oltari (→ Petiljevo). Tumuli se, prema karakterističnim tipološkim odlikama, mogu razvrstati na više načina. Prema promjeru osnove mogu biti mali (0–15 m), srednji (15–25) i veliki (više od 25 m). Materijal od koga su formirani dijeli ih na nasute zemljom, kamenom ili mješavinom zemlje i kamena. Na osnovu konstrukcije, svrstavaju se na tumule sa vijencem, plaštom, jezgrom, platformom i bez konstrukcije. U tumulima su sahranjeni inhumirani pokojnici (→ Inhumacija), kremirani (→ Incineracija) (Žugića guvno), ili je praktikovana biritualna sahrana (Borovica, Lisijevo polje, Sarvanovac). Na osnovu vrste grobova, dijele se na: tumule sa cistama od kamenih ploča, sa grobnim konstrukcijama od naređanog kamena, sa spalištem, → urnama, konstrukcijom od drveta, komorom i na one bez označenih grobova. Arheološko istraživanje tumula zahtijeva poseban pristup, osmišljen u namjeri da se utvrde detalji u vezi sa načinom nasipanja, vremenom nastanka, oblicima sahranjivanja i pogrebnim ritualima, koji su se odvijali u brojnim → tumulima u centralnoj regiji, → tumulima u južnoj regiji i → tumulima u sjevernoj regiji.