Antička arheologija, oblast arheologije koja se bavi proučavanjem antičkog nasljeđa, materijalne i duhovne kulture „grčko-rimskog svijeta”. Interesovanja za ova istraživanja počinju relativno rano, neposredno nakon srednjeg vijeka. Iako najstariji pomeni o antičkim starinama na prostoru današnje Crne Gore datiraju još iz XV v., prva ozbiljnija zanimanja za antičke spomenike sežu u XIX v., o čemu svjedoče zapisi putopisaca, istraživača (→ Putopisci i istraživači) i stranih poslanstava, koji iz različitih pobuda obilaze ovo područje. U prvo vrijeme najveće interesovanje vladalo je za epigrafskim materijalom (→ Epigrafika), pa su brojni prepisi latinskih inskripcija objavljeni već 1873. u Berlinu, u III tomu Corpus Inscriptionum Latinarum. Najkompletnije zapise o antičkim spomenicima ostavili su → Artur Džon Evans i → Karl Pač, koji su, prema sopstvenim svjedočenjima, pojedine oblasti obilazili u nekoliko navrata. Još uvijek dobro vidljive ruine rimskih gradova navele su na prva iskopavanja kod Pljevalja i Podgorice krajem XIX i početkom XX vijeka. Prve nestručne radove na području → Komina sprovodili su oficiri austrougarske vojske, a na → Duklji, nakon → Pavela Apolonoviča Rovinskog, engleska ekspedicija sa → Džon Artur Raskin Munrom na čelu. Tokom prvih iskopavanja brojni su spomenici premješteni sa izvornih lokacija ili predati na čuvanje institucijama kulture, a pojedini predmeti nađeni slučajno ili tokom iskopavanja (kao i nekoliko decenija kasnije u → Budvi) dospjeli su do muzeja širom Balkana i Evrope (Sarajevo, Beograd, Zagreb, Beč, Sankt Petersburg i dr.). U periodu između dva svjetska rata rimski spomenici sa ovog prostora bili su predmet istraživanja → Nikole Vulića i → Dimitrija Sergejevskog. Negdje u to vrijeme otpočela su i prva iskopavanja u Budvi, na mjestu koje je bilo predviđeno za izgradnju hotela „Avala”. Izgradnjom hotela kod Starog grada Budve, početkom 1938. otkrivena je antička → nekropola. Tom prilikom u Budvu je upućen Jozo Petrović, kustos Muzeja kneza Pavla u Beogradu, kako bi sproveo arheološka istraživanja, no već je bilo uništeno i oštećeno više desetina grobova (prikupljeni nalazi dijelom su odnijeti u Narodni muzej u Beogradu, dok je jedan dio predmeta kasnije završio u Muzeju Budve i u Narodnom muzeju na Cetinju). Sumarni rezultati ovih istraživanja objavljeni su 1939. u Umjetničkom pregledu, časopisu Muzeja u Beogradu. Ova iskopavanja dijelom je ispratio i o njima ostavio zapise Mihovil Abramič. Između dva svjetska rata došlo je do prvih značajnih otkrića u → Risnu. U doba italijanske okupacije istraživana je tzv. vila → Hipnosa (Risan), tako nazvana po mozaicima kojima je bila ukrašena. Prva sistematska arheološka istraživanja organizovana su sredinom XX v., a vođena su u saradnji lokalnih institucija kulture, Arheološkog instituta i Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine. Na prostoru Skadarskog basena istraživanja su vršena na lokalitetu → Vele ledine u Gostilju na prostoru nekropole, III–II v. p. n. e. (rezultate ovih istraživanja objavio je rukovodilac → Đuro Basler). Krajem pedesetih godina XX v. slučajno je došlo do otkrića još jedne, nažalost devastirane nekropole iz istog perioda, u naselju → Momišići u Podgorici. Prikupljeni materijal čini oko dvije stotine pokretnih nalaza III–II v. p. n. e. (objavila → Olivera Velimirović-Žižić). Istraživanja u skadarskom basenu i Zetskoj ravnici pružila su prve značajne podatke o materijalnoj i duhovnoj kulturi indigenih zajednica, koje su na ovom prostoru živjele u predrimsko doba i vrijeme rimskih intervencija na istočnoj i južnoj obali Jadrana. Od pedesetih do sedamdesetih godina XX v. vršena su sistematska arheološka iskopavanja na prostoru Budve (istraživanja antičkih nekropola, 1951–1957), na Duklji (1954–1962) i Kominima (1964–1976). Rukovodioci istraživanja na Duklji (→ Dragoslav Srejović, → Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović i Olivera Velimirović-Žižić ispitali su pojedine objekte unutar gradskih bedema, ali je najveća pažnja bila posvećena istraživanjima jugoistočne gradske nekropole. Po završetku ovih iskopavanja otpočela su istraživanja drugog po značaju i veličini rimskog grada na ovom prostoru – Municipijuma S… (Komini). Tokom ovih radova (pod rukovodstvom Aleksandrine Cermanović-Kuzmanović, Dragoslava Srejovića i → Čedomira Markovića), istražene su dvije nekropole sa skoro 700 grobova. Početkom osamdesetih godina XX v. arheološka istraživanja u Budvi su nastavljena. Vršena su na prostoru helenističke i rimske nekropole, na mjestu gdje su vođena višegodišnja arheološka iskopavanja 30-ak godina ranije (rukovodioci istraživanja bili su → Duje Rendić-Miočević zajedno sa → Matom Suićem, kao i → Đurđe Bošković sa → Miodragom Grbićem i → Natalijom Vukotić). Rezultati posljednjih istraživanja predstavljeni su u monografiji Antička Budva – nekropole, istraživanja 1980–1981 (rukovodioci ovih istraživanja bili su Čedomir Marković i Olivera Velimirović-Žižić). Iako su drugu polovinu XX v. obilježila istraživanja velikih urbanih centara, prvenstveno njihovih nekropola, tada se, iako u znatno manjem obimu, javlja interesovanje za istraživanje ruralnih naseobina, prije svega → vila rustika (na Primorju, u Polimlju). Sedamdesetih i osamdesetih godina vršena su opsežna rekognosciranja na prostoru Boke Kotorske, a zatim i istraživanja, pretežno na području Grblja, Krtola i Luštice (→ Gomilica, → Male Rose, → Žanjice, → Vranovići, → Bigova, → Gošići i dr.) (rukovodilac projekta bila je → Maja Parović-Pešikan u saradnji sa → Vojislavom Trbuhovićem i → Jovanom Martinovićem). Nedugo zatim uslijedila su istraživanja u → Ulcinju, → Prevlaci, kao i rekognosciranja na potezu Risan–Grahovo. Posljednjih decenija XX v. istraživanja su bila usmjerena na antički Risan, koji privlači pažnju kako domaće tako i međunarodne javnosti već gotovo čitavo stoljeće. U okviru međunarodnog projekta saradnje odvijaju se istraživanja na lokalitetima Carine i Gradina (Risan), od 2001. do danas. Kraj XX i početak XXI v. obilježeni su obnavljanjem ili uspostavljanjem saradnje sa regionalnim i evropskim univerzitetima i centrima nauke i kulture (Srbija, Italija, Poljska) i zajedničkim istraživanjima najznačajnijih antičkih lokaliteta u Crnoj Gori (Dokleja, Risan, Municipium S…). Multidisciplinarni pristup u istraživanju i upotreba savremenih nedestruktivnih metoda znatno su doprinijeli u interpretaciji, kao i planiranju novih arheoloških iskopavanja. Upotrebom jedne relativno nove grane u istraživanjima – → Podvodne arheologije, došlo se do niza značajnih saznanja o lukama, sidrištima, brodolomima i morskim plovnim putanjama, što je, naročito tokom posljednje decenije, obogatilo saznanja o antičkoj prošlosti na prostoru crnogorske obale.