Ostaci crkve u Malim Rosama na Luštici, Herceg Novi

Osnova crkve, mlađe građevine i raspored grobova u Malim Rosama na Luštici, Herceg Novi (2005)

Fibula u obliku „fantastične mačkolike zveri” (1), omega-fibula (2), pojasna kopča tipa „Korint” (3) i kopča sa okovom u vidu insekta (4) sa Malih Rosa, VI–prva četvrtina VIII v., JU Gradski muzej „Mirko Komnenović” i Galerija „Josip Bepo Benković” Herceg Novi

Male Rose, višeslojni arheološki lokalitet, manja luka na poluostrvu Luštica, locirana blizu ulaska u Boku Kotorsku. Nije isključena identifikacija sa mjestom Hrisinon, pomenutim kod Klaudija Ptolemeja, okvirno sredinom II vijeka. Nakon iznijetih opažanja o značaju i starini Rosa od strane Slavka Mijuškovića, uslijedila su 70/80-ih godina XX v. arheološka iskopavanja kod uvale Male Rose, koncentrisana na ostatke preromaničke crkve. Istraživanja su nastavljena 1996, 1998–1999. i 2001. godine. Crkva sa spolja približno pravougaonom i iznutra polukružnom apsidom bila je zidana rustično, lomljenim kamenom vezanim malterom, dimenzija 13,4 x 5,9 m. Korišćene su spolije iz preromaničkog perioda, poput ulomaka natpisa. Ustanovljene su najmanje tri faze gradnje i dva nivoa kamenih podnih ploča, prekrivena tragovima požara. Unutrašnjost crkve je bila podijeljena na narteks sa ulazom na sjevernom zidu, naos i oltarski prostor, sa dva ozidana groba u priprati, orijentisana sjever–jug. Crkva se po svojoj osnovi uklapala u opšta rješenja preromaničkih crkava na istočnoj obali Jadrana. Bila je utemeljena u sloju sa obiljem keramičkog materijala i drugim nalazima iz ranijeg rimskog, carskog i kasnoantičkog perioda, možda dospjelog erozijom, okružena skeletnim grobovima različite vremenske pripadnosti i orijentacije. Prema dostupnim podacima konstatovano je 19 grobova van crkve, kao i 2 unutar nje, u dva osnovna horizonta sahranjivanja. Ulomci grnčarije uz nalaze fragmenata tegula, imbreksa i grumenja maltera ukazuju na postojanje građevinskih objekata, čija je tačna lokacija za sada nepoznata. Mogu se pomenuti aglomeracija šuta u profilu iskopa istočno od apside, kao i ostaci zida otkrivenog na uzvišenju sjeverozapadno od crkvine, najdominantnijoj tački u Rosama. Gradnji crkve je prethodila → nekropola, okvirno datovana u period VI–VIII v., možda obrazovana oko starije kultne građevine, dok jedan broj grobova potiče iz vremena njenog podizanja i korišćenja, IX–XI vijeka. Izdvajaju se funkcionalni djelovi odjeće, poput omega-fibule, fibule u obliku „fantastične mačkolike zvijeri”, pojasna kopča tipa „Korint” i kopča sa okovom u vidu insekta. Ovi nalazi nagovještavaju kontinuitet života romanskog stanovništva u djelovima priobalnog područja, na koji se nadovezuje korišćenje crkve u kasnijim srednjovekovnim periodima. Iz Rosa i njegove okoline potiču ostaci ili cijele amfore sa dna → uvale Male Rose, mletačka Rnjina kula, srušena 2007, kao i potonuli trgovački brod iz sredine XVI v. kod rta Kabala.

M. Milinković

Antropološka analiza skeletnih ostataka sa ovog lokaliteta obuhvatila je sadržaje iz 6 grobova sa nekropole južno od crkve, otkrivenih tokom arheoloških istraživanja 1996. i 5 grobova sa nekropole udaljene oko 40 m od crkve, pronađenih tokom kampanje 1998. godine. Pojedinačne sahrane karakterišu obje nekropole. Na nekropoli južno od crkve sahranjene su dvije osobe muškog pola starosti 40 i 50 godina, tri osobe ženskog pola starosti od 25 i 40 godina i jedna odrasla individua, čiji pol se nije mogao utvrditi. Na nekropoli udaljenoj oko 40 m od crkve sahranjene su tri osobe muškog pola, od čega su dvije starosti 30 godina, a jedan je juvenilis (oko 15 godina) i dvije osobe ženskog pola oko 25 i 40 godina. Tjelesni rast individua (računat na osnovu formule Trotera i Glesera) na obje nekropole se kreće između 160,3–169,2 cm kod žena i 169,2–170,8 cm kod muškaraca. Karakteristika individua sahranjenih u obje nekropole je nerobustnost mandibule u totalnom aspektu, odnosno po opštoj formi ona je uska i slaba naglašenost mandibularnog ugla. Na jednoj individui su konstatovani osteofiti, što ukazuje na osteoartritis, a na jednoj tragovi poremećaja u ishrani.

R. Ćapin

Literatura: I. Pušić, „Rose in the Early Middle Ages”, Balcanoslavica, 6, 1977, 117–130; М. Милинковић, „Росе – Мало Росе, Бока Которска – античко/касноантичко насеље и средњовековна црква”, Гласник САД, 13, 1997, 167–179; M. Milinković, „Einige Bemerkungen zu spätromanischen Funden in Süddalmatien und Montenegro”, Reliquiae Gentium, Rahden/Marburg, 2005, 303–317.

Izvori: S. Stefanović, Preliminarni izveštaj o antropološkoj analizi skeletnih ostataka sa lokaliteta Rose – Malo Rose, terenska dokumentacija sa arheoloških istraživanja, ЈУ „Градски музеј Мирко Комненовић и галерија Јосип Бепо Бенковић”, Херцег Нови.