Velimirović-Žižić, Olivera (Gornje Polje, Nikšić, 27. IV 1932), arheološkinja. Diplomirala je arheologiju (1957) na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radila je kao profesorica latinskog jezika u nikšićkoj Gimnaziji od 1957, i u tamošnjem Zavičajnom muzeju (1958–1961). Potom je radila u → Arheološkoj zbirci Crne Gore u Titogradu, gdje je obavljala funkciju direktorice (1968–1991). Posjeduje stručno zvanje muzejska savjetnica. Bila je predsjednica Arheološkog društva Crne Gore (→ Društvo arheologa Crne Gore) od 1988. i tokom devedesetih. Posljednja je predsjednica Saveza arheoloških društava Jugoslavije (1988–1991). Bila je članica → Odbora za arheologiju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (1975–2018). Rukovodila je i učestvovala u velikom broju arheoloških projekata u Crnoj Gori, među kojima su istraživanja → Crvene stijene, → Bioča, → Momišića, → Mataguža, → Kuća Rakića, → Velih ledina, → Mijela, → Duklje, → Budve, → Trikonhosa na Topolici, → Starog Bara, → Doljana, → Đuteze, → Oboda, → Ćipura, → Meduna, → Pirlitora. Koautorka je monografije Antička Duklja: nekropole (1975) i publikacije Danilovgrad: arheološki vodič (2011), a priredila je za objavu na našem jeziku knjigu → Pijera Stikotija Rimski grad Doclea u Crnoj Gori (1999), štampanu u Beču 1913. godine. Dobitnica je više povelja i priznanja koja su joj dodijelili Savez društava konzervatora Jugoslavije (1975), Savez arheoloških društava Jugoslavije (1976), Savez muzejskih društava Jugoslavije (1986), Istorijski institut Crne Gore (1987) i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (1988).