Hipnos (starogrč. Ὕπνος, lat. Hypnos), personifikacija sna, demon koji donosi odmor. Gospodar je bogova i ljudi i brat Smrti (lat. Tanatos). Zamišljan kao lijep, krilati mladić, koji granom potopljenom u vode rijeke Zaborava dodiruje sljepoočnice umornih ljudi ili na njih izliva uspavljujuće sokove. Njegov atribut je rog iz koga prosipa snove i mak. U rimsko doba često se prikazuje na mozaicima i sarkofazima. Jedinstveni prikaz Hipnosa u ovom dijelu Evrope nalazi se u „Vili Hipnosa” u → Risnu. To je ujedno i jedini višebojni → mozaik u vili, smješten u prostoriji u njenom sjeveroistočnom dijelu. Hipnos je u centralnom medaljonu, oivičenim bijelim meandrom na crnoj podlozi. Ima lagano raširena krila i glavu nagnutu na lijevu stranu, dok leži oslonjen na lijevu ruku na jastuku. Medaljon je smješten u polje podijeljeno na šesnaest kvadrata, ispunjenih stilizovanim pupoljcima maka. Pretpostavlja se da je tzv. „Vila Hipnosa” sagrađena u drugoj polovini II v. i da je bila u upotrebi do IV vijeka.