Vranovići, ostaci vile rustike u istoimenom grbaljskom selu, na rubu Soliockog polja kod Tivta. Smještena na lokaciji Pjaca na brdu Orašje, vila s dvije građevinske faze iz III–IV i V–VI v. podignuta je iznad kulturnog sloja sa pretežno gvozdenodopskom grnčarijom iz V–IV v. p. n. e., i grobom spaljenog pokojnika iz II v. (→ Incineracija). Revizionom analizom praistorijske keramike utvrđeno je da pojedini ulomci grnčarije pripadaju ranobronzanom periodu. Na osnovu arheoloških istraživanja vidljivih ostataka antičkog objekta (→ Vila rustika) sprovedenih 1972, utvrđeno je da se radi o rimskom poljoprivrednom imanju, dijelom očuvanom. Pravougaone osnove (oko 23 x 12 m), vila je u odnosu na sjeverni i južni gabaritni zid izdijeljena na najmanje tri prostorije, od kojih je srednja najuža. Zidovi su rađeni od pritesanog kamena i povezani krečnim malterom. Na krajnjem istočnom zidu objekta nalazi se ulaz naspram kojeg se uočava otvor prema središnjoj prostoriji. Vila je bila pokrivena krovnim opekama, a sudeći po komadićima fresko-maltera žućkaste boje, izgleda da su zidovi središnje prostorije bili obojani. Ostaci poda od krečnog maltera pronađeni su na više mjesta u središnjem i istočnom dijelu objekta, dok je pod od nabijene zemlje otkriven u zapadnoj prostoriji. Taj prostor je predstavljao dvorište vile s trijemom ispod kojeg je možda pod bio izveden od opeka. Ulomci žrvnjeva i amfora takođe ukazuju na namjenu objekta kao poljoprivrednog imanja, okvirno datovanog u III–IV vijek. Nakon što je rimska vila izgorela u požaru, obnovljen je njen zapadni dio. Tada je vjerovatno ojačan sjeverni gabaritni zid objekta (širina 1,1 m), za čiju gradnju je kao vezivno sredstvo korišćen krečni malter, pomiješan sa mrvljenom keramikom. Sudeći prema teserama mozaika bijele i crvenkaste boje, nađenim u šutu prostorije, te komadima mozaika, ugrađenim u suhozid iznad razrušene vile, pod prostorije ukrašavao je mozaik. Uslovi nalaza upućuju na okvirno hronološko opredjeljenje druge faze izgradnje vile od IV do V vijeka. Suhozid, koji dijelom prati ili naliježe na zidove antičkog objekta, vjerovatno je nastao u recentno doba. Vile u Vranovićima i obližnjem selu → Pelinovo bile su smještene uz potok Koložunj, koji se uliva u krtoljsku uvalu kod tivatskih Solila. Pretpostavljenom trasom puta, koja je uz potok vodila od vila ka rimskoj kuli na brdu → Gomilica i ostrvima krtoljskog arhipelaga (→ Prevlaka, → Sveti Marko, → Otok), ostvarivala se njihova veza s pomorskim saobraćajem (→ Pomorske komunikacije). U isto vrijeme, poljoprivredna imanja u Vranovićima i Pelinovu bila su povezana s kopnenom trasom puta Narona–Skodra (→ Antičke komunikacije), koja se u Boki Kotorskoj protezala preko grbaljske udoline u kojoj su vile bile smještene.