Zadužbine dinastije Petrović Njegoš. Vladari dinastije Petrović Njegoš (→ Petrovići Njegoši) podizali su svoje zadužbine, građevine sakralne ili profane arhitekture (→ Profana arhitektura dinastija Vojislavljević, Balšić, Crnojević i Petrović Njegoš). Rodonačelnik dinastije Petrović Njegoš, mitropolit → Danilo Petrović Njegoš, svoju zadužbinu Manastir Gornji Brčeli podigao je u istoimenom selu početkom XVIII vijeka. Kompleks sadrži crkvu i četiri manastirske kuće, obujmljene kamenim zidom, sa glavnom kapijom na južnoj strani. Uz kapiju je smješten jednodjelni zvonik na preslicu. Manastirska crkva je manja građevina jednobrodne osnove sa polukružnom apsidom. Zidana je od kamenih kvadreta sive i bijele boje, ređanih u horizontalne redove. Unutrašnjost crkve je zasvođena poluobličastim svodom ojačanim sa dva poprečna luka koji počivaju na dva para pilastara. Crkva posjeduje ikonostas koji se pripisuje Petru Čolakoviću. U istom maniru poput crkve, sazidan je manastirski konak koji se nalazi na zapadnoj strani kompleksa. Uz njega je dograđeno novo krilo koje se prostire prema sjeveru. Istočno od crkve smještene su dvije kuće ekonomske namjene. Pri manastiru je osnovana škola koja je bila u funkciji od 1863. do 1868. godine. Mitropolit → Sava Petrović Njegoš podigao je 1736. crkvu posvećenu Sv. Trojici. Ona pripada manastirskom kompleksu Stanjevići (→ Stanjevićka rezidencija) i nalazi se u njegovom istočnom dijelu. Crkva je građevina jednobrodne osnove sa polukružnom apsidom, sazidana od klesanog kamena ružičaste i sive boje. Zasvođena je poluobličastim svodom, a svod je ojačan sa dva poprečna luka koji se oslanjaju na dva para pilastara. Pilastri dijele prostor na tri traveja. Pri manastiru je postojala i škola za opismenjavanje kaluđera i sveštenika koju je osnovao mitropolit Sava. U periodu od 1754. do 1758. godine, podignuta je velika crkva posvećena Uspenju Bogorodice, zadužbina mitropolita → Vasilija Petrovića Njegoša. Crkva pripada manastirskom kompleksu Podostrog–Podmaine (→ Mainska rezidencija), iako je izolovana od manastirskog jezgra. Riječ je o hramu jednobrodne osnove sa širokom apsidom. Sagrađena je od tesanog kamena ružičaste i svijetlosive boje, ređanog u naizmjenične redove. Portali na zapadnoj i južnoj fasadi bogato su ukrašeni plitkim reljefom kojim su oblikovane ukrasne girlande. Na centralnom dijelu nadvratnika nalazi se istaknut simbol – crnogorski grb sa dvoglavim orlom, koji u kandžama drži zmiju (→ Dinastički simboli). Na središtu zapadne fasade crkve nalazi se velika dekorativna rozeta sa floralnim ukrasom na rubovima. Unutrašnjost crkve je pilastrima podijeljena na tri traveja. Nad centralnim se uzdiže kupola osmougaonog tambura. Izbor osmougaone kupole i dvobojnog kamena upućuje na daleke reminiscencije na medijevalnu Crkvu Sv. Marije Koleđate u Kotoru. Mitropolit → Petar II Petrović Njegoš podigao je 1845. svoju zadužbinu na Jezerskom vrhu, jednom od dva najistaknutija lovćenska vrha. Crkvu je posvetio svom stricu Svetom Petru Cetinjskom (→ Petar I Petrović Njegoš). Građevina je podignuta kao posmrtna memorija Petru Prvom, nakon što je proglašen za svetitelja. Lovćenska crkva, u duhu hrišćanske simbolike, osmišljena je kao građevina kružnog plana sa polukružnom apsidom. Kameni hram na Lovćenu situiran je sa izuzetnim osjećajem za skladan uzajamni odnos građevine i prirodne podloge. Apsida je bila orijentisana ka sjeveroistoku, tj. građevina je bila orijentisana u pravcu sjeveroistok‒jugozapad, sa ulazom na južnoj, blažoj strani padine. Crkva je iznutra bila široka 4,10 m, isto toliko duga do oltara, a odatle još oko tri metra do oltarskog prozora. Sagrađena je od kamena iz lovćenskog majdana. Zemni ostaci mitropolita Petra II Petrovića Njegoša preneseni su iz → Cetinjskog manastira u crkvu – Kapelu Svetog Petra na Lovćenu 1855, nakon čega hram na Lovćenu postaje grobnica-kapela ili grobna crkva Njegoševa (→ Kapela mitropolita Petra II Petrovića Njegoša). U toku Prvog svjetskog rata, prilikom austrougarskog osvajanja Lovćena, hram je pogođen topničkom granatom i tada je nastalo oštećenje u njegovom gornjem dijelu, između vrata i istočnog prozora. Bez obzira na postojanje mogućnosti da se hram obnovi i sačuva u izvornom obliku, odlukom vlasti Kraljevine SHS, hram je srušen, a na njegovom mjestu podignuta je nova crkva, zadužbina kralja → Aleksandra Karađorđevića. Veliki broj sakralnih zadužbina podigao je knjaz/kralj → Nikola I Petrović Njegoš. Četiri godine nakon stupanja na prijesto (1864), podigao je prvu zadužbinu, Crkvu Sv. Spasa, u čast Bitke na Grahovcu (1858). Crkva Sv. Spasa nalazi se na Grahovcu, a locirana je na istaknutom uzvišenju. Hram je jednobrodna grobljanska građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa jednim otvorom. Sazidana je od pravilno tesanog kamena različitih dimenzija, složenog u horizontalne redove. Izvanredne je kompaktnosti. Unutrašnjost crkve zasvođena je poluobličastim svodom koji se direktno oslanja na bočne zidove, a ovakvom koncepcijom građevina se izdvaja po izostanku uobičajene primjene pilastara i prislonjenih lukova. Na zapadnoj fasadi ukrašena je neporoznom slijepom rozetom. Osvijetljena je sa tri znakovito uska prozora koji imaju oblik fortifikacionih puškarnica ‒ po jedan na južnom i sjevernom zidu i jedan na apsidi, čime je njena naglašena kompaktnost ostala gotovo netaknuta. U crkvi se nalazi ikonostas koji je 1907. naslikao samouki slikar Vaso Krstov Vujičić. Prema tvrdnji arhimandrita Nićifora Dučića, crkva je podignuta na mjestu na kojem se nalazio šator glavnokomandujućeg osmanske vojske u Bici na Grahovcu, a sagrađena je za tri dana, tačno onoliko koliko je i trajala bitka. U zapisu o podizanju crkve, arhimandrit Dučić kaže: „Kao što je glavni boj između Turaka i Crnogoraca u utornik započet, a u četvrtak na Spasov-dan svršen: tako je i ova crkva u utornik započeta, a u četvrtak do 9 sahata izjutra svršena i osvećena, liturđija služena i spomen učinjen pravoslavnijem junacima koji su tu poginuli“. Savez Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Crne Gore, na svečanosti povodom stogodišnjice oslobodilačke bitke 13. maja 1958. godine, otkrio je mermernu ploču ugrađenu u zapadnu fasadu. Na njoj je uklesano: „1858–1958. POBJEDNICIMA SA GRAHOVCA“. Ispod epigrafa uklesani su stihovi Petra II Petrovića Njegoša: „SPOMENIK JE VAŠEGA JUNAŠTVA, CRNA GORA I NJENA SLOBODA.“

Knjaz Nikola je 1868. podigao Crkvu Sv. Nikole na Orjoj Luci u Danilovgradu, u čast svoga strica knjaza → Danila I Petrovića Njegoša, o čemu svjedoči ktitorski natpis na ploči iznad portala. Zatim je podigao dvije manastirske crkve, od kojih je jednu, Crkvu Sv. Luke u kompleksu Manastira Župa, takođe podigao u čast svom prethodniku, knjazu Danilu. Riječ je o jednobrodnom kupolnom hramu sa poprečnim transeptom koji se završava plitkim pjevnicama. Ovakav koncept hramu daje krstast oblik. Na zapadnoj fasadi nalazi se šestolisna rozeta postavljena iznad nadvratnika i kamene ploče, na kojoj je napisano: „OVAJ HRAM SVETOG LUKE SAGRADI NIKOLA I KNJAZ CRNOGORSKI ZA DUŠU SVOM STRICU KNJAZU DANILU 1881.“ Portal je lučnog oblika i uokviren je fino tesanim kamenom. Crkva je osvijetljena lučnim prozorima smještenim na podužnim zidovima, pjevnicama i apsidi. Na južnom zidu se takođe nalaze vrata. Kupola sa kružnim tamburom počiva na ortogonalnom postolju. U unutrašnjosti je zasvođena poluobličastim svodom ojačanim sa tri poprečna luka koji se oslanjaju na pilastre. Pod je načinjen od kamenih ploča sa dekorativnim amvonom. Crkva posjeduje raskošni duborezni ikonostas. Knjaz Nikola je i na Vranjini, nekadašnjem sjedištu Zetske mitropolije, podigao Crkvu Sv. Nikole (1886). O tome svjedoči natpis na ruskom jeziku, uklesan iznad vrata: „OVAJ HRAM SVETOGA ČUDOTVORCA NIKOLE PODIŽE SE ZASLUGOM BLAGOVJERNOG GOSPODARA KNJAZA NIKOLE PRVOG PETROVIĆA NJEGOŠA LJETA GOSPODNJEG 1886. NA MJESTU GDJE JE NEKADA BILA BIVŠA REZIDENCIJA ZETSKE MITROPOLIJE.“ Crkva Sv. Nikole je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa tri otvora. Dugačka je 14,5, a široka 5 m. Po dimenzijama i zanatskoj izvedbi spoljašnjosti razlikuje se od ostalih hramova iz perioda obnove crkava knjaza Nikole. Građena je od fino tesanog kamenja koje, gotovo bez spojnica, međusobno naliježe u pravilne horizontalne redove. Vrata i po dva prozora na podužnim zidovima i jedan na apsidi lučnog su oblika. Na zapadnoj fasadi nalazi se dekorativni element – osmokraka, ažurirana rozeta. Unutrašnjost hrama je zasvođena poluobličastim svodom ojačanim poprečnim lukovima koji se oslanjaju na plitke pilastre. Pod je od kamenih ploča. Oltarski prostor od naosa odvaja luksuzni ikonostas ruske provenijencije. Želja knjaza Nikole da obnovi crkve u mjestima gdje su nekada bila sjedišta Zetske mitropolije realizovana je i na → Cetinju. Na temeljima Manastira → Ivana Crnojevića, na lokalitetu Ćipur, 1886. sagrađena je Crkva Rođenja Bogorodice. Zbog neadekvatnog statičkog proračuna, došlo je do oštećenjâ crkve, pa je hram iznova sagrađen 1890. godine. Crkva je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom, šestostranom kupolom koja počiva na kvadratnoj osnovi i zvonikom na preslicu sa tri otvora. Zidana je od krupnih, horizontalno složenih tesanika. Zasvođena je poluobličastim svodom. Unutrašnjost je podijeljena na pet nejednakih traveja sa četiri para pilastara. Između pilastara formirani su plitki olakšavajući lukovi. Crkva je osvijetljena sa dva lučna prozora na sjevernoj i sa po jednim prozorom na južnoj fasadi, apsidi i svakoj strani kupole. U crkvi se nalazi luksuzni ikonostas, rad ruskih majstora s kraja XIX vijeka. U crkvu su 1989. preneseni zemni ostaci kralja Nikole I i kraljice → Milene Petrović Njegoš iz San Rema na Cetinje (→ Prenos posmrtnih ostataka kralja Nikole, kraljice Milene i princeza Ksenije i Vjere). Sahranjeni su u mermernim grobnicama, smještenim uz južni i sjeverni zid naosa. U podu crkve, ispred ikonostasa, nalazi se grobnica sa posmrtnim ostacima Ivana Crnojevića, osnivača Cetinja. Knjaz Nikola je 1888. u Kolašinu podigao crkvu posvećenu Sv. Dimitriju koja se nalazi u samom jezgru grada, na istaknutom položaju tako da je saglediva sa svih strana. Jednobrodne je osnove sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa tri otvora za zvona. Zidana je od tesanog kamena slaganog u horizontalne redove. Zasvođena je poluobličastim svodom koji je ojačan poprečnim lukovima. Lukovi su oslonjeni na dva para pilastara koji prostor dijele na tri traveja. Osvijetljena je sa tri lučna prozora, po jedan na podužnim stranama i jedan na apsidi. Oltarski prostor od naosa dijeli ikonostas izveden u plitkom duborezu u maniru karakterističnom za posljednju deceniju XIX vijeka. Drvorez se pripisuje lokalnom majstoru Maksimu Bojoviću. Ikone na ikonostasu, rađene na limu, pripisuju se braći Đinovski. Na čeonoj fasadi uklesan je ktitorski natpis: „OVAJ HRAM SVETOG VELIKOMUČENIKA DIMITRIJA PODIŽE BLAGOVJERNI GOSPODAR CRNOGORSKI KNJAZ NIKOLA PRVI PETROVIĆ NJEGOŠ 1888. GODINE.“ Na Rijeci Crnojevića knjaz Nikola I podigao je i Crkvu Vaznesenja (1889), kao i crkvu posvećenu Sv. Velikomučeniku Georgiju na → Žabljaku Crnojevića (1893). Knjaz je na tadašnjem novom groblju na Cetinju podigao i crkvu posvećenu Roždestvu Bogorodice (1894). U lovćenskom selu Majstori crnogorski suveren je 1899. podigao i Crkvu Sv. Trojice. Godine 1890, u znak desetogodišnjice prisajedinjenja → Ulcinja Knjaževini Crnoj Gori, crnogorski suveren podigao je u Ulcinju crkvu posvećenu Sv. Nikoli, o čemu govori ktitorski natpis na pročelju: „OVAJ HRAM SVETOG NIKOLAJA U SLAVU BOŽJU I ZA DUŠU SVOJIJEH JUNAKA PRI OSLOBOĐENJU ULCINJA PODIŽE GOD. 1890 KNJAZ I GOSPODAR CRNE GORE NIKOLA I“. Dvije godine kasnije knjaz je u Spužu podigao crkvu posvećenu Sv. Petru Cetinjskom. Hram je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa tri otvora za zvona. Zidan je od fino tesanog kamena, slaganog u pravilne horizontalne redove. Osvijetljen je sa po jednim malim lučnim prozorom na sjevernom i južnom zidu i jednim na apsidi. Na zapadnoj fasadi nalazi se uklesan ktitorski natpis. Zatim je knjaz Nikola 1894. podigao crkvu u selu Zupci, nedaleko od Bara, i posvetio je Sv. Vasiliju Ostroškom. Crkva ima formu jednobrodne građevine, skromnih je dimenzija, a zidana je od pritesanog kamenja nejednake veličine, slaganog u nepravilne horizontalne redove. Posjeduje zvonik na preslicu sa jednim otvorom za zvono. Iste godine knjaz je podigao Crkvu Blagovještenja u Poljima Kolašinskim. Zatim je u Podgorici, na uzvišenju pod nazivom Krušna glavica (na desnoj obali rijeke Morače) podigao dvorac (→ Dvorac na Kruševcu) sa crkvom. Zidanje dvorske crkve posvećene Sv. Dimitriju završeno je 1894. godine. Riječ je o jednobrodnoj građevini sa polukružnom apsidom, šestostranom kupolom i visokim kamenim zvonikom kvadratne osnove, smještenim na pročelju. Kameni zvonik ukrašen je rozetom. Tambur kupole izrasta direktno iz krovne mase. Hram je osvijetljen sa dva lučna prozora na bočnim stranama, jednim na apsidi i po jednim užim na svakom polju kupole. Crnogorski suveren podigao je hram i na Kučkim Komovima, posvećen Sv. Proroku Iliji. Crkva Sv. Proroka Ilije je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom. Sagrađena je od fino tesanog i horizontalno složenog kamena, sa zvonikom na preslicu sa otvorom za jedno zvono. Na pročelju je ukrašena rozetom. Osvijetljena je sa tri uska prozora smještena na bočnim stranama i apsidi. U unutrašnjosti crkve sačuvan je ikonostas sa ikonama na metalu, ukrašen bogatim duborezom, rad Petra Čelebonovića iz 1907. godine. Iznad ulaza u hram nalazi se reljefni krst i kamena ploča sa ktitorskim natpisom: „OVAJ HRAM P. ILIJE POD. NJ. V. KNJAZ NIKOLA PETROVIĆ ZA PRED DUŠOM SVOGA OCA V. MIRKA PETROVIĆA NJEGOŠA (→ Petrović Njegoš, Mirko Stankov) HRABROM PLEMENU KUČA 1900“.

Više od tri decenije nakon podizanja svoje prve zadužbine, Crkve Sv. Spasa na Grahovcu, crnogorski suveren je u Nikšiću podigao hram posvećen Sv. Vasiliju Ostroškom. Za razliku od knjaževe prve zadužbine koju odlikuje defanzivna hermetičnost, sada je riječ o monumentalnoj građevini, markantnom zdanju sakralne arhitekture. Građena je u periodu od 1895. do 1899, a sasvim je dovršena i svečano osveštana 1900. godine. Hram Sv. Vasilija Ostroškog podignut je u spomen poginulim Crnogorcima i Hercegovcima u ratovima vođenim od 1875. do 1880. godine. Građen je prema projektu ruskog arhitekte M. M. Preobraženskog. Crkva visoka 23 m (bez kupole), duga 33 a široka 23 m, ima osnovu upisanog krsta u čijem se presjeku krakova uzdiže poligonalna kupola. Monumentalno pročelje naglašeno je raskošnim zvonikom visine 14,2 m, sa satom nad lučnim otvorima za pet zvona. Na vrhu zvonika i kupole visoke 11 m uzdignuta su dva pozlaćena krsta. Istaknuta kupola sa svih 12 strana posjeduje lučne prozore sa bogatim kamenim pervazom, što doprinosi utisku svenadziruće supremacije. Krov je u potpunosti optočen bakrom. Na pročelju su i tri reljefna krsta koja potenciraju „piramidalni“ koncept građevine kao dvostruki simbol uznesenja i omnipotencije. U unutrašnjosti crkve nalazi se veliki ikonostas od jelinskog mermera visok 8 a širok 8,5 m, ikone naslikane u Rusiji i pozlaćene crkvene dveri koje su djelo Vasilija Đinovskog. Na bakarnim pločama na južnom i sjevernom zidu crkve nalazi se 3075 imena poginulih Crnogoraca i Hercegovaca.

Pored sakralnih objekata, vladari dinastije Petrović Njegoš podizali su i zadužbine profane arhitekture. U Knjaževini Crnoj Gori podignuto je više reprezentativnih mostova čiji su ktitori bili knjaz Danilo i knjaz Nikola. Knjaz Danilo je na ulazu u Rijeku Crnojevića podigao kameni most koji spaja pomenuto naselje i Riječki grad (→ Obod). Most je građen od 1853. do 1855, a knjaz ga je podigao u spomen na svoga oca → Stanka Stijepova Petrovića Njegoša. Most, koji je konstruisan po principu dva luka koja se po jednim krakom opiru o dno rijeke, dugačak je 43 m, a širok 1,7 m. Građen je od pritesanog kamena utopljenog u krečni malter, dok su pojedini djelovi zidani od fino tesanog kamena. Ograđen je kamenom ogradom. Na lijevoj obali, uz most, knjaz je podigao i jednospratnu kuću poznatu pod imenom „mostina“. Knjaz Danilo podigao je i most na rijeci Mrtvici 1858. godine „za dušu svoje majke Krstinje Petrović Njegoš“, kako stoji uklesano na kamenoj ploči ugrađenoj u ogradu mosta. Most je takođe konstruisan po principu dva luka koji su utemeljeni u obalnim stijenama, dok je centralni krak zariven u stijenu korita rijeke. Centralni stub je sa uzvodne strane ojačan šiljastom piramidalnom kamenom masom koja služi kao valobran. Lukovi i centralni stub zidani su od fino tesanog kamena iz lokalnog majdana, za razliku od gornjih zona mosta zidanih pritesnim krupnim kamenim kvaderima. Hodna površina mosta materijalizovana je kamenim tucanicima i ograđena takođe kamenom ogradom. Knjaz Nikola podigao je nekoliko mostova. Najprije je 1870. podigao most na Zeti, kod Danilovgrada, u spomen svog oca Mirka. Veliki kameni most dugačak je 150, širok 5 m, a podignut je 12 m iznad rijeke Zete. Najznačajnija građevina ove vrste svakako je most u Nikšiću, koji je knjaz Nikola I Petrović podigao 1896. godine. Most preko Zete (Slivlje) projektovao je trogirski arhitekta Josip Slade. Dugačak je 263 m, širok oko 6, a visok 12 m. Zidan je od tesanog kamena slaganog u horizontalne redove. Most leži na svodnoj konstrukciji. Čine je kameni kraci koji se opiru o rječno dno i formiraju 18 lukova. Stubovi mosta pojačani su polukružnom kamenom masom od pravilno ređanih tesanika koja ima funkciju valobrana. Knjaz Nikola bio je i ktitor kolskog mosta podignutog na Rijeci Crnojevića 1905. godine.