Petrovići Njegoši, vladarska porodica. Prema porodičnoj tradiciji, Petrovići Njegoši su porijeklom iz Bosne, tačnije iz okoline Zenice. Iz Bosne su se njihovi preci preselili na prostor ispod planine Njegoš, a odatle su u drugoj polovini XV vijeka došli na → Njeguše, selo podno Lovćena. Mitropolit → Petar II Petrović Njegoš kaže da su preci Petrovića Njegoša napustili Bosnu u vrijeme pohoda sultana Bajazita na ovu zemlju, a kralj → Nikola I Petrović Njegoš smatrao je da su njegovi preci došli iz Bosne nakon propasti Srpskog carstva. Da ova porodična tradicija nije sasvim bez utemeljenja, potvrđuju rezultati arhivskih istraživanja u XX vijeku. Preci Petrovića Njegoša zasigurno su porijeklom iz Bosne, odakle su se, kao pripadnici bosanske vlastele, iselili u vrijeme napada sultana Bajazita ili neznatno ranije. Sultan Bajazit vladao je Osmanskim carstvom od 1389. do 1402, a do napada osmanske vojske na Bosnu, koji su predvodili njegovi sinovi, došlo je januara 1398. godine. Osmanski napad izazvao je pometnju i nestabilnost u zemlji. S prijestola je svrgnuta kraljica Jelena, žena kralja Dabiše, a na vlast doveden Ostoja Kotromanić. Brojne vlastelinske porodice, uglavnom bliske kraljici, tada su napustile zemlju i prebjegle na teritoriju Dubrovačke republike. Bježanje imućnijih porodica iz Bosne, koje su bile naklonjene svrgnutoj kraljici, trajalo je, prema istorijskim izvorima, sve do sredine 1398. godine. Polazeći od ovog porodičnog predanja, može se zaključiti da su preci Petrovića Njegoša napustili Bosnu krajem 1397. ili početkom 1398, kada su se mnoge bosanske porodice, saznavši da predstoji osmanski napad, sklonile na teritoriju Dubrovačke republike. To znači da je tvrdnja mitropolita Petra II da su njegovi preci napustili Bosnu u vrijeme napada osmanske vojske, 1398, najvjerovatnije istinita. Izvorima se može dokazati da oni zasigurno nakon 1398. nijesu živjeli u Bosni. Nakon napuštanja Bosne, preci Petrovića Njegoša naselili su se na prostoru između planina Njegoš i Jelovica, tridesetak kilometara sjeverozapadno od Nikšića. Postoji tvrdnja da su došli u selo Muževice. Prema tadašnjoj plemenskoj podjeli, to je bio prostor Drobnjaka. Prvi dokument koji svjedoči o njihovom životu u ovoj oblasti potiče iz 1399. godine. Prema dokumentu koji je pronašao istoričar književnosti R. Kovijanić, Đurađ Bogutović iz Drobnjaka i njegovi sinovi: Vukac, Radin, Herak, Pribil i Ostoja, ustupili su 1. marta 1399. jednom kotorskom vlastelinu porodične dragocjenosti na čuvanje (srebrne pojaseve težine 20 funti, nakit, šest nizova bisera, dvije srebrne posude). Upravo Đurađ Bogutović, kako tvrdi Kovijanić, prvi je poznati predak porodice Petrović Njegoš, a Radič i Herak su, prema narodnoj tradiciji, kasniji rodonačelnici njeguških bratstava – Rajićevića i Herakovića (Erakovića). Podatak da su Đurađ Bogutović i njegovi sinovi predali porodične dragocjenosti na čuvanje u → Kotoru ukazuje da su u Bosni bili imućni ljudi. I mjesto njihovog novog naseljavanja ukazuje da su bili porodica koja se bavila stočarskom djelatnošću i prodajom stočnih proizvoda. Kovijanić zaključuje da je Đurađ Bogutović pripadao srednje imućnoj bosanskoj vlasteli i da je odavno imao trgovačke veze s Kotorom. Jedan dokument ukazuje i na njegovu bliskost, ili bliskost nekog od njegovih sinova s porodicom Vuka Brankovića. Potomci Đurađa Bogutovića, prema podacima koje u svom radu iznosi Kovijanić, preselili su se iz Drobnjaka na Njeguše, između 1430. i 1440. godine. Prema dokumentu iz 1441, s kotorskim trgovcima poslovao je Herak Heraković, unuk Đurađa Bogutovića, koji se potpisuje kao „Herak Heraković iz Drobnjaka”. Kovijanić tvrdi da nije isključeno da je već tada Herak živio na Njegušima, iako je koristio plemensku odrednicu „Drobnjak”. Naziv plemena od kojeg potiču koristili su tada još neki stanovnici Njeguša. Postoji tradicija da su se preci porodice Petrović Njegoš doselili na Njeguše u drugoj polovini XV vijeka. U istoriografiji se navodi da je do preseljenja došlo u vrijeme → Ivana Crnojevića. Još bliže hronološko određenje bilo bi da su se preselili iz Muževica na Njeguše nekoliko godina nakon osmanskog osvajanja Bosne (1463). Upravo u tom periodu – od 1465. do 1470, prostor od Nikšića do Pive i Tare, gdje su živjeli preci Petrovića Njegoša, osvojile su Osmanlije. Osmansko osvajanje ovog prostora nije samo pretke Petrovića Njegoša učinilo osmanskim podanicima, već je prekinulo i njihovu slobodnu trgovačku komunikaciju s Primorjem. Zasigurno su tada preci Petrovića Njegoša morali da napuste ovaj prostor i stalno se nastane na Njegušima, koji su tada bili u sastavu države → Crnojevića. U starijoj literaturi često se iznosi tvrdnja da su naselju podno Lovćena, a kasnije i plemenu, preci porodice Petrović Njegoš dali ime „Njeguši”, jer su se na ovaj prostor doselili ispod planine Njegoš u Hercegovini. Kasnija istraživanja osporila su ovu tvrdnju, iako je neobična slučajnost da se porodica koja je živjela ispod planine Njegoša nastani u mjestu koje se već zove Njeguši. Dokumenti iz kotorskog arhiva ukazuju da prvi pomen imena „Njeguši”, odnosno „Njegoši”, za naselje podno Lovćena, potiče iz 1420. godine. Samo ime je, kako se tvrdi, nastalo od naziva potoka Nelgoše, koji je tekao kroz Njeguško polje. Prema istraživanjima R. Kovijanića, potok Nelgoše se u kotorskim izvorima prvi put pominje 1336. godine. Ako je suditi na osnovu ovog izvora, onda je nesporno da je podlovćensko naselje Njeguši, a kasnije i pleme, dobilo ovo ime mnogo ranije nego što su se iz Hercegovine doselili preci porodice Petrović Njegoš. Kovijanić smatra i da su se Njeguši kao plemenska zajednica (pleme), mogli formirati tek krajem XIV ili početkom XV vijeka. Njeguši se kao plemenska zajednica prvi put pominju u kotorskim dokumentima 1443. godine. Kako je to u Crnoj Gori bilo uobičajeno, pripadnici plemena su uz lično ili porodično ime koristili i naziv plemena, tako da su i preci porodice Petrović sa Njeguša svom prezimenu dodali naziv plemena kojem pripadaju – Njegoš (Njeguš). Prema porodičnoj tradiciji, rodonačelnik Petrovića Njegoša je Herak, od koga je nastalo bratstvo Herakovići (Erakovići), koje se kasnije podijelilo na dvije grane: Petroviće i Popoviće. Rodonačelnikom grane Petrovića smatra se Petar Kaluđerov (oko 1570), a rodonačelnikom Popovića njegov brat, pop Đurađ. Svi Herakovići slave Đurđevdan. Na osnovu oskudnih arhivalija i predanja, izvedena je genealoška tablica dinastije Petrović Njegoš: Boguta (oko 1340) – Đurađ Bogutović (oko 1370) – Herak Đurđević (oko 1400) – Herak Heraković (oko 1440) – Stijepo Heraković (oko 1480) – Luka Stijepović (oko 1510) – Stjepan kaluđer (oko 1540) – Petar Kaluđerov (oko 1570, rodonačelnik Petrovića Njegoša, po čijem su se imenu prozvali Petrovići) – Stijepo Petra Kaluđerova – Petar kaluđer – Šćepac Kaluđerov (→ Petrović Njegoš, Šćepac Radulov) – mitropolit Danilo Šćepčev Petrović Njegoš (→ Danilo Petrović Njegoš) (oko 1670 – 1735). Danilo Šćepčev je rodonačelnik dinastije Petrović Njegoš. On je prvi počeo da koristi plemensko ime uz prezime (Njeguš/Njegoš). Vladao je od 1697. do 1735. godine. Njegovo mirsko ime bilo je Nikola (Niko). Majka mu se zvala Slava, a kada se zamonašila uzela je ime Ana. Imao je četiri brata (→ Radul Šćepčev Petrović Njegoš, Petar, Damjan, Luka) i dvije sestre nepoznatog imena. Nasljednik mitropolita Danila → Sava Petrović Njegoš (oko 1700 – 1781) bio je Danilov brat od strica, sin Šćepčevog brata Ivana. Imao je brata Ivana i dvije sestre nepoznatog imena. Vladao je od 1735. do 1744. i od 1766. do 1781. godine. Treći po redu vladar dinastije Petrović Njegoš, mitropolit → Vasilije Petrović Njegoš (1709–1766), bio je sin Danilovog brata Radula (Rada). Majka mu se zvala Vladica. Imao je brata Đura, oženjenog od porodice Vukotić, koji je imao tri sina. Mitropolit Vasilije vladao je od 1744. do 1766. godine. Četvrti vladar iz porodice Petrović Njegoš, mitropolit → Petar I Petrović Njegoš (1748–1830), unuk je Danilovog brata Damjana, tako da je mitropolit Danilo stric Petrovom ocu Marku. Majka mu se zvala Anđelija, rodom od porodice Martinović. Mitropolit Petar imao je tri brata (Savo, → Tomo Markov Petrović Njegoš, Stijepo) i dvije sestre čija imena nijesu poznata. Vladao je od 1784. do 1830. godine. Peti vladar dinastije Petrović Njegoš, mitropolit Petar II (1813–1851), sin je Toma Markova, rođenog brata Petra I. Njegova majka je Ivana, rođena Proroković. Mitropolit Petar II, čije je svjetovno ime Radivoje (Rade), imao je dva brata: → Pera Tomova Petrovića Njegoša (umro 1854) i → Joka Tomova Petrovića Njegoša (poginuo 1836) i dvije sestre: Mariju (udata Perović) i Ćanu (udata Đurašković). Vladao je od 1830. do 1851. godine. Nasljednik mitropolita Petra II, knjaz → Danilo I Petrović Njegoš (1826–1860), sin je → Stanka Stijepova Petrovića Njegoša (1790–1852), a Stijepo, Tomo i Petar I rođena su braća, dok su Stanko i mitropolit Petar II braća od stričeva. Stanko Stijepov je bio oženjen Krstinjom (rođena Vrbica), sa kojom je, pored Danila, imao sinove → Mirka Stankova Petrovića Njegoša (1820–1867) i → Stefana Stankova Petrovića Njegoša (poginuo 1836) i kćeri: Roke (udata Kaluđerović), Joke (udata Radonjić), Marija Make (udata Jovićević) i Jane (udata Bošković). Knjaz Danilo se 1855. oženio Darinkom Kvekić (→ Petrović Njegoš, Darinka Danilova) (1838–1892) iz Trsta, sa kojom je dobio kćer → Olgu Danilovu Petrović Njegoš (1859–1896). Knjaz Danilo je vladao od 1851. do 1860. godine. Posljednji vladar dinastije Petrović Njegoš, knjaz i kralj Nikola (1841–1921), koji je vladao od 1860. do 1918, sin je Mirka Stankova, a praunuk Stijepa Markova. Majka kralja Nikole je Anastazija Stana (→ Petrović Njegoš, Stana Mirkova) (1824–1895), rođena Martinović. Kraljevi roditelji imali su još kćer Gordanu Bešu (→ Petrović Njegoš, Gordana (Gorde) Mirkova) (1843–1879), najprije udatu Strugar, u drugom braku Plamenac. Kralj Nikola se 1860. oženio Milenom Vukotić (→ Petrović Njegoš, Milena) (1847–1923), kćerkom Petra Vukotića. Sa njom je imao tri sina: → Danila Petrovića Njegoša (1871–1939), → Mirka Petrovića Njegoša (1879–1918) i → Petra Petrovića Njegoša (1889–1932), te kćeri: Zorku Ljubicu (→ Petrović Njegoš Karađorđević, Zorka) (1864–1890), → Milicu Nikolajevnu Romanovu (1866–1951), → Anastaziju Stanu Nikolajevnu Romanovu (1867–1935), → Mariju Petrović Njegoš (1869–1885), → Jelenu Savojsku (1872–1952), → Anu Petrović Njegoš Batenberg (1874–1971), Sofiju (1876–1876), → Kseniju Petrović Njegoš (1881–1960) i → Vjeru Petrović Njegoš (1887–1927). Prijestolonasljednik Danilo se 1899. oženio princezom Jutom Milicom Meklenburg-Štrelic (→ Petrović Njegoš, Milica Juta) (1880–1946). Princ Mirko se 1902. oženio Natalijom Konstantinović (→ Petrović Njegoš, Natalija Mirkova), a princ Petar 1924. Violetom Vegner (→ Petrović Njegoš, Violeta Petrova). Prinčevi Danilo i Petar nijesu imali djece, a Mirko je imao pet sinova: Stevana (1903–1908), Stanislava (1905–1907), → Mihaila Mirkova Petrovića Njegoša (1908–1986), → Pavla Mirkova Petrovića Njegoša (1910–1933) i → Emanuela Mirkova Petrovića Njegoša (1912–1928). Potomstvo je od njih jedino imao Mihailo, koji se 1941. oženio Ženevjev Prižen (→ Petrović Njegoš, Ženevjev Mihailova) (1919–1990). Njegov sin je → Nikola II Mihailov Petrović Njegoš, rođen 1944. godine. Oženio se 1976. Fransinom Navaro (→ Petrović Njegoš, Fransin Nikole Mihailova) (1950–2008), sa kojom ima sina → Borisa Petrovića Njegoša (1980) i kćerku → Altinaj Petrović Njegoš (1977). Boris Petrović Njegoš se 2007. oženio Veronikom Hailot Kanas da Silva, sa kojom ima kćerke Milenu i Antoniju. Boris Petrović Njegoš i njegova porodica jedini su potomci kralja Nikole po muškoj liniji. Kada je riječ o kraljevom ženskom potomstvu, najstarija kraljeva kćer Zorka udala se 1883. za srpskog princa → Petra I Karađorđevića. Imali su petoro djece: Jelenu (1884–1962), Milenu (1886–1887), Đorđa (1887–1972), → Aleksandra Karađorđevića (1888–1934) i Andriju (1890). Princeza Milica se 1889. udala za velikog ruskog kneza → Petra Nikolajeviča Romanova, sa kojim je imala četvoro djece: Marinu (1892–1981), Romana (1896–1978), Nadeždu (1898–1988) i Sofiju (1898). Treća kraljeva kćer, Anastazija Stana, udala se 1889. za ruskog kneza → Đorđa Romanovskog Lajhtenberškog, sa kojim je imala dvoje djece: Sergeja (1890–1974) i Jelenu (1892–1971). Od kneza Lajhtemberškog se razvela i 1907. udala za ruskog velikog kneza → Nikolaja Nikolajeviča Romanova. Princeza Jelena udala se 1896. za italijanskog prijestolonasljednika, kasnije kralja → Viktora Emanuela III Savojskog, sa kojim je imala petoro djece: Jolandu (1901–1986), Mafaldu (1902–1944), Umberta (1904–2000), Đovanu (1907–2000) i Mariju (1914–2001). Princeza Ana se 1897. udala za → Franca Jozefa Batenberga. Istoričar Ž. Vujadinović navodi da su Petrovići Njegoši – od mitropolita Danila do Borisa Nikolinog – imali deset generacija sa 252 ličnosti (128 muških, 124 ženskih).