Cetinje, prijestonica Crne Gore u vrijeme vladavine → Ivana Crnojevića. Do 1478. njegova je prijestonica na → Žabljaku Crnojevića, a od 1479. do 1482. na brdu → Obod, iznad Rijeke Crnojevića. Zbog osmanskog osvajanja → Skadra (1479), Ivan Crnojević odlučuje da državno središte udalji od crnogorsko-osmanske granice i 1482, u Cetinjskom polju, podno Lovćena, podiže dvor (→ Dvor Ivana Crnojevića). Izgradnjom dvora osnovao je novi grad, koji će nekoliko vjekova biti prijestonica nezavisne crnogorske države. Cetinjsko polje, veličine 4,5 km², u kome je Ivan Crnojević podigao dvor, ime je dobilo po rijeci Cetini, koja je kroz polje tekla do kraja XVII vijeka. Prema rijeci Cetini, ime Cetinje dobilo je i seosko naselje koje je u polju formirano, a koje se u istorijskim izvorima prvi put pominje 1440. godine. Nakon što je Cetinje postalo crnogorska prijestonica, Ivan Crnojević je u Cetinjskom polju, na lokalitetu Ćipur, podigao i manastir posvećen Bogorodici (→ Cetinjski manastir) (1484), koji je postao sjedište → Cetinjske mitropolije. Nijedna od građevina koje je podigao Ivan Crnojević nije sačuvana. Dvor je uništen prije 1650, a manastir je srušen 1692, u vrijeme Morejskog rata. Novi Cetinjski manastir podignut je početkom XVIII vijeka. Cetinje je bilo prijestonica nezavisne crnogorske države do 1496, kada posljednji vladar iz dinastije Crnojević (→ Crnojevići) napušta Crnu Goru, a zemlja dolazi pod osmansku vlast. Nakon uspostavljanja osmanske vlasti, u Crnoj Gori je ostao cetinjski mitropolit, koji postaje najuticajnija ličnost, a zahvaljujući tome, i Cetinje će zadržati ulogu njenog vjerskog i društvenog središta. Prema izvoru s kraja XVI vijeka, Cetinje, zajedno sa selima na obodu polja, ima 44 kuće, dok ih 1614. ima 70. Sa obnavljanjem političke nezavisnosti Crne Gore, krajem XVII i početkom XVIII vijeka, Cetinje će ponovo postati njeno političko središte i prijestolni grad u kome su stolovali vladari iz porodice Petrović Njegoš (→ Petrovići Njegoši). Simbolički početak urbanog razvoja Cetinja označava podizanje prve privatne kuće nedaleko od Cetinjskog manastira (1832). Zatim je 1838. mitropolit → Petar II Petrović Njegoš podigao zgradu za državne potrebe, koja je bila i njegova vladarska rezidencija. Zgrada je dobila naziv → Biljarda. Oko Manastira i Biljarde počinju da se grade privatne kuće, kojih sredinom XIX vijeka ima oko dvadeset, sa oko sto stanovnika. Prema statistici iz 1860, Cetinje ima 34 kuće i dvije ulice, a pet godina kasnije postoji 50 kuća. Prema statistici iz 1872, grad ima 115 kuća i oko 500 stanovnika, a 1878. ima 124 kuće i oko 800 stanovnika. Na Cetinju je 1864. podignut prvi hotel, a 1867. vladarski dvor ( → Dvorac kralja Nikole na Cetinju), čime Biljarda gubi funkciju vladarske rezidencije. Četiri godine kasnije završena je zgrada Djevojačkog instituta (1871), a ubrzo potom i zgrada bolnice (1873). Cetinje je 1888. dobilo zgradu pozorišta („Zetski dom”), a zatim je 1895. podignut prijestolonasljednikov dvorac (→ Plavi dvorac na Cetinju) i zgrada za potrebe vojske – „Vojni stan” (1896). Podižu se i zgrade poslanstava. Najprije je 1900. završena zgrada Austrougarskog poslanstva, zatim ruskog (1903), francuskog (1910), italijanskog (1910) i britanskog (1912). Za potrebe najviših državnih institucija izgrađen je 1910. Vladin dom. Cetinje je dobilo vodovod 1891, a električno osvjetljenje i novi vodovod 1910. godine. Krajem XIX vijeka (1896) Cetinje ima nešto više od 400 kuća i 2.976 stanovnika. Prema podacima sa prvog zvaničnog popisa, 1909, Cetinje ima 5.895 stanovnika i oko 500 kuća. Prije početka Prvog svjetskog rata na Cetinju postoji 691 stambena zgrada. Prema popisu iz 1931. Cetinje ima 6.366 stanovnika, a od 1918. do 1941. podignuto je 338 kuća i zgrada. U ovom periodu najmonumentalnija nova zgrada bila je namijenjena za sjedište administrativne vlasti, odnosno banovinske uprave, a podignuta je 1932. godine. Poslije Drugog svjetskog rata Cetinje ima oko 9.000 stanovnika (1948), a od 1945. do 1958. izgrađena su 93 javna i privatna objekta. Prema rezultatima popisa iz 1971, grad ima gotovo 12.000 stanovnika, a 1991. oko 16.000 stanovnika. Prema rezultatima popisa iz 2003, u gradskom području živi nešto više od 15.000 stanovnika, a na popisu 2011. registrovano je blizu 14.000 stanovnika. Cetinje je do 1918. bilo prijestonica nezavisne crnogorske države, a nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918), postaje sjedište sreza (1920–1921), zatim Zetske oblasti (1922–1929) i Zetske banovine (1929–1941). Od novembra 1944. do jula 1946. Cetinje je glavni grad Narodne Republike Crne Gore, koja je jedna od šest federalnih jedinica socijalističke Jugoslavije. Od 1946. glavni grad postaje Podgorica (Titograd). Ustavom Crne Gore iz 1992. utvrđeno je da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je Cetinje prijestonica Crne Gore, što je potvrdio i Ustav iz 2007. godine. Naredne godine donesen je i Zakon o prijestonici. Na Cetinju se nalazi rezidencija predsjednika Crne Gore, a prema Zakonu o prijestonici na Cetinju bi trebalo da bude i sjedište Ministarstva vanjskih poslova.