Kufin, gvozdenodopski lokalitet, iznad sedlastog prevoja i magistralnog pravca Bar–Petrovac. Na njemu je otkriven devastirani → tumul i ostaci kućišta pozicioniranih na dominantnim prilaznim pravcima sa južne i istočne strane, dok su sa zapada prirodno zaštićeni brdima prema moru i uvali Čanj. Na centralnom dijelu tumula primjećuju se ostaci ciste, rađene od kamenih ploča koje su sada polomljene i dislocirane. Moguće je da se radilo o kneževskom grobu, ili visokom rodovskom starješini, na šta upućuje raznovrsnost metalnih nalaza iz nekih od recentno devastiranih perifernih grobova. Na pojedinim mjestima vidljivi su ostaci njihovih pravougaonih konstrukcija, koje su na osnovu površinske prospekcije bile radijalno raspoređene prema središtu tumula, u pravcu sjeverozapad–jugozapad i istok–zapad. Na taj način može se okvirno utvrditi veličina humke, koja je u prečniku iznosila oko 15 metara. Najznačajniji nalazi su dvije dvopetljaste lučne fibule sa trougaonom nožnom pločom, ukrašene na krajevima i u sredini snopovima od po tri paralelno urezane linije. Ovaj tip fibula karakterističan je za fazu Glasinac IVA i IVB, zatim, dvopetljasta lučna fibula sa nogom u obliku beotskog štita (Glasinac IVB i IVC 1), jednopetljasta lučna fibula u obliku beotskog štita (Glasinac IVC 1–2), bronzane fibule sa dva naglašena profilisana prstena na krajevima, koji su ukrašeni koso urezanim linijama (Glasinac IVC 1), bronzana narukvica romboidno profilisanog presjeka sa po dva diskoidna završetka od uvijene žice, prorezana kalotasta dugmad ili toke (Glasinac IVB–C1), ukosnice za kosu (Glasinac IVC 1–2), dvopetljasta dvojna brozana igla (VC 1–2), bronzana igla sa kuglastom glavicom sa pločicama i izraštajima–rožićima (Glasinac IVC 1–2), spiralno uvijeni → nakit od žice saltaleone i dr. Svi nalazi pripadaju jasno definisanoj gvozdenodopskoj kulturi poznatoj kao Glasinac–Mati, i vremenski bi se mogli opredijeliti od oko 700. do 500/450. g. p. n. e.
Literatura: M. Zagarčanin, „Nalazi gvozdenog doba i helenizma sa teritorije grada Bara”, Nova antička Duklja, XII, 2021, 35–83.
M. Zagarčanin