Arheološki i vinogradarski lokalitet – Duklja, u kojem su pronađene sjemenke
Arheološko nalazište – lokacija u Budvi, materijal
Sjemenke pronađene na arheološkim lokalitetima Duklja i Budva
Vinova loza u rodu, vinograd Radević vinarije
Vinogradarstvo, prirodna nauka koja proučava biologiju, sortiment i tehnologiju gajenja vinove loze. Kao naučna oblast, dijeli se na opšte i posebno. Opšte vinogradarstvo izučava biologiju i ekologiju vinove loze, rejonizaciju vinogradarskih područja, proizvodnju loznog sadnog materijala, podizanje, ishranu i navodnjavanje vinograda, berbu grožđa, kao i njegovo čuvanje. Posebno vinogradarstvo bavi se izučavanjem porijekla, rasprostranjenosti sorti vinove loze, njihovim ampelografskim opisom, izučavanjem najvažnijih botaničkih, agrobioloških i privredno-tehnoloških karakteristika sorti i → loznih podloga.
Vinova loze spada među najstarije poljoprivredne kulture u Crnoj Gori. Mnoge gajene sorte nastale su na ovom području, što je potvrđeno → genetičkom identifikacijom sorti i → pedigreom crnogorskih sorti, a → divlja loza i danas je zastupljena u spontanoj vegetaciji svih krajeva južnog i središnjeg dijela Crne Gore. Poznato je da su u obalnom i priobalnom području Crne Gore postojale brojne grčke, a kasnije i rimske naseobine. Kako je njihovo vinogradarstvo od davnina bilo veoma razvijeno, svojim prisustvom u ovim krajevima uticali su na dalje širenje i gajenje vinove loze. U brojnim arheološkim iskopinama u Crnoj Gori pronađeni su predmeti koji svjedoče o viševjekovnoj kulturi gajenja vinove loze (→ Antičko vinogradarstvo i vinarstvo). Otkriće arheobotaničkog materijala, nalazi sjemenke vinove loze iz dva afirmisana i značajna vinogradarska područja u Crnoj Gori (Budva i Duklja) od posebnog su značaja. Potiču iz II vijeka u Budvi i prve polovine IV vijeka u Duklji.
Vinogradarstvo i vinarstvo Crne Gore u srednjem vijeku bili su dobro razvijeni. Postoji niz pisanih dokumenata iz srednjovjekovne istorije, kao što su → srednjovjekovni Statut grada Budve i → srednjovjekovni Statut grada Kotora, koji su nesporni dokazi duge vinogradarske tradicije ovih krajeva. Oni svjedoče da su u Crnoj Gori postojali brojni vinogradi i da je vinova loza smatrana izuzetno dragocjenom poljoprivrednom kulturom. U tim spisima pominju se vinogradi na području današnjeg Tivta, Stoliva, Lepetana, okoline Kotora, Budve, Bara, okoline Podgorice i Brskova (okolina današnjeg Mojkovca). Podizanje, obrada vinogradâ, njihova zaštita i čuvanje bili su zakonski regulisani (→ Srednjovjekovno vinogradarstvo i vinarstvo). Širenje islama, kao i odlazak stanovnika Crne Gore u druge krajeve uticali su na napuštanje proizvodnje grožđa za potrebe pravljenja vina i preorijentaciju na proizvodnju i upotrebu grožđa u svježem stanju, što je uslovilo → introdukciju brojnih stonih sorti vinove loze. To je posebno bilo očigledno na ulcinjskom i barskom području, gdje su vinogradi bili skoro sasvim iščezli, dok je u okolini Podgorice vinogradarstvo bilo prilično razvijeno. U turskim defterima iz XVI vijeka pominju se vinogradi u Godinjama, Orahovu, Seljanima, u blizini Rijeke, Drušićima, Berima, Brajićima, Mainama i drugim mjestima. U Boki i drugim krajevima, koji su pretežno bili pod dominacijom Venecije, vinogradarstvo se i dalje razvijalo, čineći, sa pomorstvom i maslinarstvom,najznačajniji izvor privređivanja.
Brojni putopisci, tokom XVIII i XIX vijeka, navode podatke o gajenju vinove loze i proizvodnji vina na teritoriji Crne Gore (→ Vinova loza i vino u putopisnoj literaturi). Razvoj vinogradarstva i vinarstva bio je organizovaniji u doba knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, kada se osnivaju prve poljoprivredne škole: → Knjaževska crnogorska zemljodjelska škola u Danilovgradu i → Knjaževska crnogorska zemljodjelska škola u Podgorici, kao i lozni rasadnici u borbi protiv → filoksere, a sve u cilju daljeg razvoja vinogradarstva i vinarstva (→ Vinogradarstvo i vinarstvo u XIX vijeku). Usljed ratnih dešavanja tokom XX vijeka, mnogi vinogradi i rasadnici bili su uništeni, te se nakon II svjetskog rata pristupilo obnovi vinogradarstva. Podignuti su novi vinogradi, obnovljeni lozni rasadnici, otvorene nove poljoprivredne škole i osnovane naučnoistraživačke institucije. Prvi plantažni vinogradi podignuti su 1949, u okolini Titograda. Godine 1963. formiran je u Crnoj Gori prvi → Poljoprivredno-industrijski kombinat , koji se 1966. transformisao u → Agrokombinat „13. jul” . Tada su u Crnoj Gori stvoreni uslovi da u oblasti vinogradarstva i vinarstva otpočne organizovana proizvodnja i programirani razvoj. Rejonizacijom urađenom 1977. definisana su vinogradarska područja za gajenje vinove loze i → sortiment vinove loze koji se može gajiti. Prekretnica u daljem razvoju crnogorskog vinogradarstva bila je realizacija projekta → „Ćemovsko polje” (1977–1982). Tim projektom Crna Gora je dobila 1.500 ha vinograda, kao i moderan vinski podrum, kapaciteta 2.000 vagona, u okviru kompanije → „13. jul – Plantaže” AD Podgorica. Krajem XX vijeka, površina pod vinogradima u Crnoj Gori iznosila je 3.702 ha (→ Vinogradarstvo i vinarstvo u XX vijeku). U XXI vijeku, uz očuvanje vinogradarskih površina na Ćemovskom polju, u sastavu kompanije „13. jul – Plantaže” AD Podgorica, došlo je i do podizanja vinograda na privatnom sektoru. Urađena je karakterizacija postojećih sorti vinove loze gajenih i divljih populacija u Crnoj Gori, uključujući i njihovu pedigre analizu, što je potvrdilo da je istorija crnogorskog vinogradarstva zapisana u njenim sortama. Ona se zasniva na porodici genetski povezanih sorti, što je karakteristično i za druge čuvene tradicionalne regione za gajenje vinove loze i proizvodnju vina, kao što je Bordo ili Burgundija (Francuska). Ovo je diferencijalna karakteristika crnogorskog vinogradarstva, koja je važna u proizvodnji i promociji vina. U XXI vijeku realizovane su i brojne aktivnosti na proučavanju i očuvanju → autohtonih sorti vinove loze, klonskoj selekciji autohtonih sorti, te proizvodnji sertifikovanog sadnog materijala. Selekcionisano je sedam klonova sorte vranac (→ Klonska selekcija vranca). Introdukovane su sorte i klonovi internacionalnih sorti, a usvojene su i nove tehnologije u proizvodnji grožđa. Na osnovu → rejonizacije vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (2017), u Crnoj Gori su definisana četiri regiona: Crnogorski basen Skadarskog jezera, Crnogorsko primorje, Nudo i Crnogorski sjever, sa 15 subregiona. Razvoju vinogradarstva doprinijeli su i brojni realizovani naučnoistraživački → projekti u vinogradarstvu i vinarstvu. Na osnovu podataka MONSTAT-a, ukupna površina pod vinogradima u Crnoj Gori 2019. iznosila je 2.991,50 ha.
LITERATURA I IZVORI: M. Ulićević, „Prilog proučavanju osobina najvažnijih sorta vinove loze gajenih u SR Crnoj Gori”, Arhiv za poljoprivredne nauke, Beograd, 1966; M. Ulićević, „Vina i vinogorja Crne Gore”, Vina i vinogorja Jugoslavije, Zagreb, 1968; Lj. Pejović, Vinogradarsko-vinarska proizvodnja Republike Crne Gore. Zelena strategija Crne Gore do 2000. godine, Titograd, 1991; Lj. Pejović, S. Mijović, „Zavod za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo sa oglednim poljem”, Poljoprivreda i šumarstvo, Podgorica, 1997; M. Milosavljević, Biotehnika vinove loze, Beograd, 2007; V. Maraš, V. Kodžulović et al., „Clonal selection of autochthonous grape variety Vranac in Montenegro”, Proceedings of the International Conference on Medical and Biological Engineering, 62, 2007; V. Maraš, J. Tello, A. Gazivoda, M. Mugoša, M. Perišić, J. Raičević, N. Štajner, R. Ocete, V. Božović, T. Popović, E. García-Escudero, M. Grbić, J. M. Martínez-Zapater, J. Ibáñez, „Population genetic analysis in old Montenegrin vineyards reveals ancient ways currently active to generate diversity in Vitis vinifera”, Scientific Report, 10, 2020; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore), Podgorica, 2017; I. Perić, „Sjeme iz kojeg bi mogla nići istorija našeg vinogradarstva”, Pobjeda, Podgorica, 2020; Sektorska analiza vinogradarstva i vinarstva Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede), 2021.
V. Maraš