Divlja loza (lat. Vitis vinifera subsp. sylvestris), šumska loza, lozica, loznica, vinjaga, predak evropske loze, nastala prirodnom evolucijom. Na području Crne Gore, raste od davnina u spontanoj vegetaciji, na šta ukazuju brojni toponimi (→ Toponomastika uz vinogradarske i vinarske pojmove). Glavna staništa divlje loze u Crnoj Gori su šume na aluvijalnim zemljištima, uz rijeke, potoke, kao i obalska područja Skadarskog jezera (→ Vinogradarski region (rejon) Crnogorski basen Skadarskog jezera). Na svim lokalitetima, divlja loza se kao lijana penje i uz pomoć → rašljika prihvata se za grmlje i drveće, kao i za prateću vegetaciju, kako bi dobila adekvatan intenzitet sunčeve svjetlosti za svoj rast i razvoj. → Genetičkom identifikacijom sorti u Crnoj Gori potvrđen je veliki → diverzitet vinove loze (gajene i divlje). Sva 43 uzorka divlje loze (sakupljena uglavnom u blizini obala rijeka ili potoka), analizirana u toku istraživanja (2020), imala su jedinstvene → genotipove, a većina divljih formi imala je hlorotip A, što je uobičajeno u zapadnim prirodnim populacijama Mediteranskog mora (V. Maraš i sar., 2020). → Čokoti su bujni. → Cvjetovi svih muških uzoraka su funkcionalno muški cvjetovi (potpuno razvijeni prašnici i bez tučka). Cvjetovi ženskih uzoraka imaju refleksne prašnike i potpuno razvijen tučak. → Grozdovi su mali, s plavocrnim malim → bobicama, ispod 1 cm prečnika. Genetičkom identifikacijom crnogorskih sorti vinove loze, utvrđeno je da se proces domestifikacije (pripitomljavanja) vinove loze na prostorima naše zemlje i dalje odvija. Postoji nekoliko generacija razdvajanja između divljih i gajenih podvrsta i genetska nit između njih je aktivna još uvijek. Uzorci divlje loze, pronađeni u Crnoj Gori, vrijedni su → genetički resursi vinove loze, koji omogućavaju proučavanje njenog ampelografskog opisa, sanitarnog statusa, tolerancije prema aktivnom krečnjaku, enološkog potencijala, prateće vegetacije u divljim staništima. Omogućavaju i istraživanje glavnih genetskih karakteristika ove autohtone germplazme u cilju utvrđivanja moguće filogenetske linije sa tradicionalnim sortama u zemlji i regionu. Neke vrste imaju značaj u → oplemenjivanju vinove loze, kao izvor genetske varijabilnosti za razvoj novih genotipova, koji bi bili otporniji na → bolesti vinove loze i tolerantniji na posljedice izazvane klimatskim promjenama. Zbog ljudskog uticaja, divlja loza predstavlja ugroženu vrstu i u opasnosti je od izumiranja u prirodnim staništima.