Knjaževska crnogorska zemljodjelska škola (Podgorica), poljoprivredna škola, osnovana 1893. u Podgorici, pod nadzorom Ministarstva prosvjete na Cetinju. Upravnik škole bio je → Filip Franjo Jergović. Školovanje je bilo trogodišnje. Upisano je 28 učenika, u dvije generacije. Škola je prestala sa radom 1899. godine. Značaj ove škole, pored vaspitanja i stručnog obrazovanja, bio je i u unapređivanju razvoja poljoprivrede u Crnoj Gori, kroz praćenje poljoprivredne nauke i prakse u drugim naprednijim zemljama i njihovu primjenu u crnogorskim uslovima proizvodnje. Škola je imala statut, kojim su bili regulisani zadaci i karakter škole, kao i postupak za prijem učenika. Obezbjeđivala je smještaj, hranu i ljekarsku zaštitu učenicima. Nastava se dijelila na teorijski i praktični dio, a od stručnih predmeta na trećoj godini se izučavalo Vinogradarstvo i podrumarstvo. Škola je imala i rasadnik, hemijsku laboratoriju, podrum i zbirku alata poljoprivrednih mašina. U rasadniku, u dijelu namijenjenom vinogradarstvu, bio je podignut sortimentski vinograd sa oko 20 sorti → evropske loze. Pored rasadnika, nalazio se vinograd sa domaćom lozom, u kojem su se učenici obučavali u gajenju i zaštiti vinove loze, kao i jedan mali vinograd zasađen kalemljenom dvogodišnjom američkom lozom. Najveću površinu zauzimao je matičnjak američke loze (→ Lozne podloge), u kojem je gajeno pet sorti, za koje se smatralo da će, na osnovu hemijskih analiza zemljišta iz svih vinogradarskih predjela Crne Gore, najbolje napredovati u domaćim krajevima, i to: Riparia tomentosa, Riparia glabra, Rupestris, Solonis i Berlandieri. Školsku zbirku alata i poljoprivrednih mašina činila su: oruđa za obradu zemlje, kalemarski alat, prskalice, kosačice, kao i veće poljoprivredne mašine: trijer, prase, krunjače itd. Zbirka je služila za poljoprivredne radove u polju i obučavanje učenika, kao i za popularisanje primjene poljoprivredne mehanizacije na selu. Hemijska laboratorija je imala opremu za obavljanje osnovnih hemijskih analiza zemljišta i poljoprivrednih proizvoda kao što su vino i rakija. Vinski podrum je imao opremu za pravljenje, njegovanje i bistrenje vina, kao i za pečenje rakije. U njemu su pravljena crna i bijela petiotizirana vina, od kojih su bolja čuvana za duži period kako bi se mogao ocijeniti kvalitet povezan sa starenjem vina. Škola je posjedovala i jednu malu meteorološku stanicu, sa najnužnijim spravama za mjerenje temperature, vodenih taloga i vazdušnog pritiska. Redovna dnevna osmatranja obavljali su učenici i podatke unosili u bilježnik. Završni ispit položilo je 25 učenika. Jovan Vukosavović iz Sotonića i Vidak Krkeljić iz Zagoriča upućeni su u Francusku radi stručnog usavršavanja. Školu su tokom rada posjetili brojni profesori, među kojima i profesor Pavle A. Rovinski. Nakon prestanka rada Škole, osnovani su državni voćni i lozni rasadnici po nahijana u Danilovgradu, Baru, Limljanima, Sotonićima, Morači, Kolašinu (→ Proizvodnja loznog sadnog materijala) i postavljeni oblasni ekonomi da rukovode njima i djeluju kao učitelji-putnici. Pored rasadničke proizvodnje, u rasadnicima su se povremeno održavali tečajevi za seoske mladiće i učitelje osnovnih škola, te su predstavljali centre za unapređivanje poljoprivrede kraja u kojem su se nalazili.