Petrović Njegoš, Pero Tomov (Njeguši, početak XIX vijeka – Kotor, 1854) brat mitropolita → Petra II Petrovića Njegoša, predsjednik crnogorskog senata. Pero Tomov se ženio tri puta. Njegove supruge su bile Gorde Vrbica, Jovana Đurašković i Gospava Bulajić. Sa njima je imao desetoro djece, ali sinovi su mladi umirali. Njegovog sina Pavla mitropolit Petar II je odredio za nasljednika 1838. godine. Poslao ga je na školovanje u Rusiju krajem 1841. godine. Sredinom sljedeće godine Pavle je umro u ruskoj prijestonici. Od 1837. Pero Tomov je predsjednik Senata. Učestvovao je i u radu komisije za razgraničenje sa Austrijom. Često je prilikom mitropolitovog odsustvovanja iz Crne Gore bio njegov zastupnik u zemlji. Poslije mitropolitove smrti proglasio se za knjaza i preuzeo vlast. To je bilo u suprotnosti sa testamentom Petra II, pa je intervenisala ruska vlada da se poštuje mitropolitova posljednja volja da ga na čelu Crne Gore nasljeđuje → Danilo I Petrović Njegoš. Netrpeljivost između knjaza Danila i Pera Tomova kulminirala je novembra 1853. godine. Tada su Pero Tomov, serdar Milo Martinović i Stevan Perović sa porodicama emigrirali u Austriju jer su bili organizatori zavjere protiv vladara. Tokom šesnaest godina na čelu Senata (do 1853), Pero Tomov je koristio političku moć da bi se bavio monopolskom trgovinom, zbog čega je postao najbogatiji čovjek u Crnoj Gori. Ostavio je veliku ušteđevinu, preko 100.000 forinti, što iznosi nekoliko crnogorskih državnih budžeta.
Literatura: B. Pavićević, Stvaranje crnogorske države, Podgorica, 2007; B. Pavićević, Danilo Petrović Njegoš, Podgorica, 2007; J. Milović, Petar II Petrović Njegoš u svom vremenu, Titograd, 1984; Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5, Podgorica, 2006; T. Nikčević, Političke struje u Crnoj Gori u procesu stvaranja države u XIX vijeku (Otpor stvaranju države), Podgorica – Nikšić, 1999; R. J. Dragićević, „Njegoševi roditelji i braća”, Istorijski zapisi, 1–2, 1948.
I. Tepavčević