Petrović Njegoš, Darinka Danilova (Trst, 1836 – Venecija, 1892), crnogorska knjeginja. Darinka je bila kćerka Marka Kvekića, trgovca iz Trsta. Porodica Kvekić potiče iz Herceg Novog. Darinka je školovanje završila u Trstu. Stekla je solidno obrazovanje, a govorila je italijanski, francuski i engleski jezik. Knjaz → Danilo I Petrović Njegoš je upoznao Darinku u Trstu i isprosio je krajem 1854. godine. Knjaževoj odluci da se oženi Darinkom protivila se opozicija u Crnoj Gori, jer je smatrala da će Austrija preko Darinke povećati uticaj na knjaza Danila, što ni Rusiji nije bilo po volji. No, knjaz Danilo nije promijenio odluku i vjenčali su se na → Cetinju u januaru 1855. godine. Kćerku → Olgu Danilovu Petrović Njegoš dobili su 1859. godine. Darinka je postala prva crnogorska knjeginja i prva žena na crnogorskom dvoru od vladavine → Crnojevića. Jedna od njenih dužnosti bilo je uređenje života na crnogorskom dvoru, odnosno u → Biljardi, u skladu sa evropskim stilom. Cijenila je i promovisala francusku kulturu i zato se na dvoru, kada su to okolnosti dozvoljavale, govorilo francuskim jezikom. Radila je na unapređenju osnovne škole na Cetinju. Po uzoru na francuske škole, pri cetinjskoj školi je 1856. otvoren internat, gdje su đaci besplatno dobijali hranu i odijelo. Povremeno je bila angažovana u vođenju državne politike, naročito u spoljnoj politici. Sa knjazom Danilom je bila u posjeti francuskom caru → Napoleonu III Bonaparti (1857). Ruska diplomatija i crnogorska opozicija smatrali su da je knjeginja Darinka uticala na spoljnopolitičku preorijentaciju Crne Gore prema Francuskoj. Nakon smrti knjaza Danila, avgusta 1860, eliminisan je njen uticaj na državne poslove. Vojvoda → Mirko Stankov Petrović Njegoš, otac knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, isključio je iz državnih poslova i ograničio je njene prihode iz državne kase. Ona nije htjela da pristane na takav status, pa je napustila Crnu Goru u novembru 1860. godine. Prvo je otišla na Krf, gdje je živjela njena sestra, a potom je preselila u Rim. O njenim finansijama brinuli su Crna Gora i Francuska. U proljeće 1861. pomirila se sa knjazom Nikolom. Prije povratka u Crnu Goru, otputovala je u Sankt Peterburg, gdje joj je ruski car odborio godišnju penziju. U Crnu Goru se vratila u avgustu 1862, u toku crnogorsko-turskog rata. Francuska diplomatija je posredstvom knjeginje Darinke uticala na knjaza Nikolu da prihvati odredbe iz ultimatuma Omer-paše. Vojvoda Mirko i knjaz Nikola su u februaru 1863. uputili knjeginju Darinku u Beograd. Uspjela je da unaprijedi odnose između Crne Gore i Srbije, koji su bili poremećeni zbog pasivnog držanja Srbije prema crnogorsko-turskom ratu 1862. godine. Od aprila 1863. do jula 1865. knjeginja Darinka je uglavnom boravila van Crne Gore. Poslije povratka u Crnu Goru (1865) uključila se u rad crnogorsko-turske komisije za razgraničnje. Ubrzo je ponovo došlo do njenog sukoba sa knjazom Nikolom, jer se protivila crnogorskoj politici prema Srbiji. Zbog ovog sukoba, knjeginja Darinka je u proljeće 1867. morala napustiti Crnu Goru. Otišla je u Veneciju i tu je živjela narednih 25 godina. Sa kćerkom Olgom je još četiri puta posjetila Crnu Goru: 1881, 1884, 1886. i 1889. godine. Knjeginja Darinka je umrla 1892. u Veneciji, a njeni posmrtni ostaci su preneseni na Cetinje i sahranjeni u porti → Cetinjskog manastira.