Mihailo Petrović Njegoš

Petrović Njegoš, Mihailo Mirkov (Podgorica, 1908 – Pariz, 1986), sin princa → Mirka Petrovića Njegoša. Bio je treće dijete, od petoro djece, iz braka Mirka Petrovića i Natalije Konstatinović (→ Petrović Njegoš, Natalija Mirkova). Nakon što su se njegovi roditelji razdvojili, s majkom i dva brata otišao je u Italiju (1913), kao gost kod tetke, italijanske kraljice → Jelene Savojske. Osnovnu školu završio je u Italiji, a 1919. odlazi u Englesku, da bi 1921. došao u Pariz, gdje upisuje koledž. Usljed bolesti, napušta koledž 1925, da bi nakon dvogodišnjeg liječenja i oporavka, u jesen 1928, u Parizu upisao političke nauke. Oženio se u Parizu (januar 1941) → Ženevjev Mihailovom Petrović Njegoš, kćerkom ljekara F. Prižana, sa kojom je 1944. dobio sina → Nikolu II Mihailova Petrovića Njegoša. Princ Mihailo nije imao političkih ambicija. Nakon smrti kralja → Nikole I Petrovića Njegoša, prijestolonasljednik → Danilo Petrović Njegoš odrekao se prijestola u korist princa Mihaila (22. februar / 7. mart 1921), ali je, budući da je bio maloljetan, kraljevsku dužnost preuzela kraljica → Milena Petrović Njegoš. U maju 1941. princ Mihailo je odbio ponudu fašističke Italije da bude kralj nezavisne Crne Gore pod italijanskim protektoratom. Ratne godine proveo je u internaciji: u Njemačkoj (dva puta), Francuskoj i Češkoj. U maju 1945. vratio se u Francusku gdje je živio do smrti. Njegovi memoari objavljeni su u Kanadi (1961) i u Crnoj Gori (2001).

Literatura: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5, Podgorica, 2006; Š. Rastoder, Crna Gora u egzilu 1918–1925, knj. I, Podgorica, 2004; R. Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori (Četnički i federalistički pokret 1941–1945), Cetinje, 1977.

N. Perošević