Najčešći tipovi grozda: a) cilindričan, b) konusan, c) razgranat, d) krilast, e) cilindrično-konusan.
Grozd, generativni organ vinove loze, koji se obrazuje od cvasti, nakon završene oplodnje. Sastoji se od → bobica i šepurine (peteljkovine), koju čini peteljka, pomoću koje je grozd pričvršćen za → lastar, zatim osa i peteljčice, na kojima su pričvršćene → bobice. Oblik, masa i veličina grozda zavisi od → sorte vinove loze i uslova sredine. Prema obliku može biti: valjkast, kupast/konusan, sa izraženim ramenom, sa krilcem, razgranat. Prema veličini (na osnovu prosječne mase grozda) može biti: veoma mali (do 50 g), mali (50–75 g), srednji (75–150 g), veliki/krupan (150–300 g) i veoma krupan (300–600 g). Prema zbijenosti može biti: vrlo zbijen (bobice su zbijene jedna uz drugu tako da im je oblik deformisan), zbijen (bobice su jedna do druge, ali im se ne mijenja oblik), rastresit (bobice su malo razmaknute jedna od druge, a na horizontalnoj podlozi grozd mijenja oblik), veoma rastresit (bobice su jako razmaknute, između njih se vidi peteljkovina, a na horizontalnoj podlozi pojedini djelovi grozda mogu se slobodno pomjerati). Po dužini (bez peteljke), grozd može biti: vrlo kratak, kratak, srednji, dug i vrlo dug. Kod → stonih sorti grozdovi su veliki, razgranati, krupniji i rastresitiji, dok su kod → vinskih sorti grozdovi manji i zbijeniji. Grozd je važan organ za → botanički opis sorte jer su karakteristike grozda obilježja sorte koja se koriste za determinaciju i → ampelografski opis sorte.
LITERATURA: P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 2000; L. Avramov, D. Žunić, Posebno vinogradarstvo, Beograd, 2001; M. Milosavljević, Vinogradarsko-vinarski leksikon i šestojezični rečnik, Beograd, 2007.
V. Maraš