Điritkinja
Điritkinja, stona sorta vinove loze. Introdukovana je u Crnu Goru iz Male Azije. Gajila se u Crnoj Gori polovinom XX vijeka. Gajila se u lokalitetima Bara, a najviše u Mrkojevićima. Zbog svog kvaliteta, redovne i dobre rodnosti i kasnog perioda sazrijevanja, gajila se i u Boki, Ulcinju i Crmnici. → Čokot je vrlo bujan. → List je velik, petodjelan, sa dubljim, ali otvorenim gornjim urezima. → Cvijet je funkcionalno hermafroditan. → Grozd je velik, dug i do 35 cm, kupastog oblika, krilast, razgranat i račvast, često rastresit, nekada i zbijen. Masa grozda je 600–1.000 g. → Bobica je velika, duga 2,5–3 cm, široka 1,8–2,3 cm, duguljasta, jajastog oblika. → Pokožica je srednje debljine, čvrsta, blijedozelene boje, ali u potpuno sazrelom stanju može biti crvenoblijeda, sa rđastom prevlakom prema vrhu. Meso je sočno, tvrdo, vrlo ukusno, sa diskretnom prijatnom aromom. → Grožđe sazrijeva u prvoj polovini oktobra (→ Epoha sazrijevanja grožđa) i na čokotu se moglo čuvati do novembra.
LITERATURA: J. Jovović, „Neke naše sorte loze za proizvodnju stonog grožđa”, Naša poljoprivreda, Titograd, 1956; M. Ulićević, „Neka iskustva sa stonim sortama vinove loze u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1959; M. Ulićević, „Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori”, Naša poljoprivreda i šumarstvo, 2/V, Titograd, 1959.
V. Maraš