Ribnica
Ribnica, crnogorska stona sorta vinove loze. Nastala je ukrštanjem sorti → čauš bijeli i → ribijer. Od bijelog čauša naslijedila je oblik → bobica i strukturu → grozda, a od ribijera boju → pokožice i krupnoću grozda i bobica. Stvorena je u → Poljoprivrednom institutu u Titogradu (→ Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori). Priznata je 1983. i upisana u Registar novostvorenih sorti vinove loze. Selekcioneri sorte su: → Marko Ulićević, Dušan Boljević, Ilija Marićević i Vladislav Žarić. → Čokot je bujan, → cvijet funkcionalno hermafroditan, grozd je srednje velik do velik, mase do 400 g, srednje zbijen. Bobice su veoma velike, jajastog oblika, sa pokožicom plavocrvene boje, neujednačene obojenosti, prijatnog ukusa, sličnog čaušu bijelom. → Grožđe sazrijeva u III epohi (→ Epoha sazrijevanja grožđa). Postiže prinos grožđa 18–20 t/ha. Dobro podnosi transport i pogodno je za čuvanje u hladnjačama.
LITERATURA I IZVOR: P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 1994; D. Burić, Savremeno vinogradarstvo, Beograd, 1995; L. Avramov, Vinske i stone sorte vinove loze, Beograd, 1996; Lj. Pejović, M. Ulićević, V. Maraš, S. Mijović, „Genetički potencijal vinove loze stvoren u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Poljoprivreda i šumarstvo, 43, Podgorica, 1997; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, 47, Novi Sad, 1997; Rešenje o priznavanju novostvorene sorte vinove loze, br. 1469, od 9. 3. 1980 (Savezni komitet za poljoprivredu), Beograd, SFRJ, 1980.
Lj. Pejović