Dvokraka horizontalna kordunica
Pergola − tendona
Različiti uzgojni oblici: gijo (Guyot), kordone speronato, kortina − prije i poslije rezidbe
Uzgojni oblik čokota, način gajenja vinove loze; oblik višegodišnjeg dijela stabla čokota, koji čine svi djelovi stabla stariji od tri godine. Njegovi osnovni elementi su: stablo, krakovi, rodni čvorovi sa rodnim elementima, čiji se lastari orezuju na → kondire i → lukove. Predstavlja jedinstvenu cjelinu sa naslonom. Izbor uzgojnog oblika zavisi od ekoloških uslova područja, → agrobioloških karakteristika sorte, ciljeva proizvodnje i planirane agrotehnike. Stvaranje osnovnog oblika → čokota traje 2–4 godine, a formira se i održava zelenom i zrelom → rezidbom vinove loze. Prema visini stabla, uzgojni oblici čokota dijele se na: uzgojne oblike sa niskim (do 30 cm), srednje visokim (30−50 cm) i visokim stablom (preko 50 cm). Prema razvijenosti i → opterećenju čokota zimskim → okcima, dijele se na: male uzgojne oblike, do 25 okaca po čokotu (peharasti, lepezasti, gijov jednokraki i gijov dvokraki uzgojni oblik), i velike uzgojne oblike čokota, sa više od 30 okaca po čokotu (roajatska kordunica, kazenavljeva kordunica, visoka dvokraka kordunica, silvozova kordunica, pergole itd.). Peharasti oblik čokota (župski uzgojni oblik, gobelet) dobio je ime po rasporedu krakova koji podsjeća na pehar. Predstavlja veoma stari oblik čokota. U Crnoj Gori je zastupljen uglavnom na okućnicama, na starim čokotima uz međe i veoma malo u plantažnim zasadima. Stablo je najčešće visine 10−30 cm. Na vrhu stabla formiraju se 3−4 kraka, raspoređena u obliku pehara, a na vrhu svakog od njih se, zimskom rezidbom, ostavlja po jedan kondir sa po dva okca. Naslon može biti samo od kolja ili prosti niski špalir sa jednim ili dva reda žica. Gijov jednokraki uzgojni oblik najzastupljeniji je uzgojni oblik u novijim zasadima u Crnoj Gori. Na vršnom dijelu niskog ili povišenog stabla ima dva rodna elementa (kondir i luk). U pravcu reda, na jednoj strani je povijeni luk, koji može biti različite dužine, a na drugoj strani se nalazi kondir za zamjenu, sa 2–3 okca. Ovaj oblik čokota, zahvaljujući ravnomjernom rasporedu lastara, omogućava bolje osunčavanje i provjetravanje špalira i lakšu obradu. Prednost je u tome što omogućava sadnju velikog broja čokota po jedinici površine i jednostavan je za zimsku rezidbu. Nedostatak su mu velike povrede, koje se prave pri uklanjanju lukova. Gijov dvokraki (gijov dvogubi) uzgojni oblik omogućava veća opterećenja čokota rodnim okcima. U Crnoj Gori je manje zastupljen od jednokrakog gijoa. Preporučuje se za slabo rodne → vinske sorte i na plodnim zemljištima. Kod ovog oblika poremećaj između količine grožđa i mase lišća manje dolazi do izražaja. Na čokotu se ostavljaju dva kratka kraka, u obliku slova „V”. Na kraju svakog grananja ostavlja se po jedan luk i jedan kondir. Visina stabla je 30–80 cm. Od visokih uzgojnih oblika izdvajaju se pergole, koje mogu biti kosog ili ravnog krova. Na okućnicama u Crnoj Gori često ih zovu kreveti (odrine). Kosa pergola može biti otvorena i zatvorena, jednostrana i dvostrana. Otvorena pergola koristi se uglavnom za → stone sorte i omogućava bolje provjetravanje, dok zatvorena ima stabilnije naslone i koristi se pretežno za vinske sorte. Pergole nijesu uzgojni oblik čokota već predstavljaju posebni oblik naslona. Pergola – tendona je visoki horizontalni oblik naslona za vinovu lozu. Najviše je zastupljena u Italiji. Prvi takvi zasadi stonih sorti na pergoli – tendoni u Crnoj Gori podignuti su 2017, na Ćemovskom polju, u kompaniji → „13. jul – Plantaže” AD Podgorica. Visina stabla je najčešće 1,8–2,2 m. Na vrhu stabla su u istoj ravni pravilno raspoređena četiri rodna kraka. Neophodna je velika stabilnost naslona za lozu, te se uz svaki čokot postavlja betonski ili metalni stub. Pergola – tendona omogućava veoma intenzivnu proizvodnju, posebno stonog grožđa. U zavisnosti od sorte, u toplijim rejonima i uz primjenu → navodnjavanja prinosi grožđa iznose i do 50 t/ha.
LITERATURA I IZVOR: D. Burić, Savremeno vinogradarstvo, Beograd, 1995; A. Nakalamić, Opšte vinogradarstvo, Beograd, 2001; I. Kuljančić, Vinogradarstvo – vinova loza, ta božanska biljka, Novi Sad, 2007; M. Milosavljević, Biotehnika vinove loze, Beograd, 2012; Studija o rejonizaciji vinogradarskih geografskih proizvodnih područja Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja), Podgorica, 2017.
M. Mugoša