Crna razaklija
Crna razaklija, crnogorska stona sorta vinove loze. Nastala je ukrštanjem sorti standardne → razaklije (crvene) i → vranca. Od razaklije je naslijedila oblik i veličinu → bobica, a od vranca boju i strukturu → grozda (zbijenost). Stvorena je u → Poljoprivrednom institutu u Titogradu (→ Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori). Priznata je 1980. i upisana u Registar novostvorenih sorti vinove loze. Selekcioner sorte je → Marko Ulićević. → Čokot je bujan do vrlo bujan, → cvijet morfološki i funkcionalno hermafroditan, grozd je srednji do velik, kupastog oblika, mase 488 g, srednje zbijen. Bobica je srednja do velika, izduženog (jajastog) oblika, crne ujednačene obojenosti. Meso bobice je čvrsto, prijatnog ukusa. Pripada grupi poznih sorti sazrijevanja, sazrijeva uporedo sa standardnom razaklijom (→ Epohe sazrijevanja grožđa). Postiže prinos → grožđa 14–18 t/ha. Grožđe dobro podnosi transport i može se dugo čuvati u hladnjačama.
LITERATURA I IZVOR: P. Cindrić, N. Korać, V. Kovač, Sorte vinove loze, Novi Sad, 1994; D. Burić, Savremeno vinogradarstvo, Beograd, 1995; L. Avramov, Vinske i stone sorte vinove loze, Beograd, 1996; Lj. Pejović, M. Ulićević, V. Maraš, S. Mijović, „Genetički potencijal vinove loze stvoren u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Poljoprivreda i šumarstvo, 43, Podgorica, 1997; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, 47, Novi Sad, 1997; Rešenje o priznavanju novostvorene sorte i upisu u Registar, br. 6587, od 20. 10. 1980 (Savezni komitet za poljoprivredu), Beograd, SFRJ, 1980.
Lj. Pejović