PIT 13

PIT 13, crnogorska stona sorta vinove loze. Nastala je ukrštanjem sorti → bijeli čauš i → kardinal u cilju dobijanja sorte slične čaušu sa hermafroditnim cvijetom. Od bijelog čauša naslijedila je boju → pokožice, a od kardinala strukturu → grozda i krupnoću → bobica. Stvorena je u → Poljoprivrednom institutu u Titogradu, od čije skraćenice je nastalo ime sorte – PIT (→ Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori). Priznata je 1990. i upisana u Registar novostvorenih sorti vinove loze. Selekcioneri sorte su: → Marko Ulićević, → Ljubomir Pejović, Ilija Marićević i Vladislav Žarić. → Čokot je bujan, → cvijet morfološki i funkcionalno hermafroditan, → grozd je cilindrično-konusan, velik, mase 250–300 g, srednje zbijen do rastresit, sa srednje dugom peteljkom. → Bobice su velike, ujednačene, okrugle, žutozelene boje, sa srednje čvrstim i sočnim mesom, muskatnog ukusa. Zahtijeva mješovitu rezidbu. Lukovi se orezuju na 8–10 okaca. Postiže prinos 11–12 t/ha. → Grožđe sazrijeva početkom avgusta (→ Epoha sazrijevanja grožđa) i osrednje je transportabilnosti.

LITERATURA I IZVOR: V. Maraš, Uticaj klimatsko-edafskih uslova Lješkopolja na ispoljavanje agrobioloških svojstava novih stonih sorti vinove loze PIT 11, PIT 13 i PIT 18, Beograd, 1995; Lj. Pejović, M. Ulićević, V. Maraš, S. Mijović, „Genetički potencijal vinove loze stvoren u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Poljoprivreda i šumarstvo, 43, Podgorica, 1997; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, 47, Novi Sad, 1997; D. Žunić, S. Todić, Stono grožđe, Beograd, 2002; Rešenje o priznavanju novostvorene stone sorte vinove loze i upisu u Registar, br. 306/1, od 14. 2. 1990 (Savezni sekretarijat za poljoprivredu), Beograd, SFRJ, 1990.

Lj. Pejović