Vojo Stanić, „Podrum vina”, 1960.
Vinarstvo (enologija, grč. oinos – „vino”, logos – „nauka”), nauka o vinu. Proučava načine proizvodnje, dorade, njege, čuvanja, kao i kontrole kvaliteta vina. Materijalni dokazi o vinarstvu potiču iz mlađeg kamenog doba, prije 8.000 godina, a pisani iz vremena antičkih civilizacija. Smatra se da se proizvodnja vina proširila u Evropu s područja oko Crnog mora i Kaspijskog jezera, a da su osnivanju i jačanju vinske kulture na evropskom kontinentu, kao i na Balkanskom poluostrvu, najviše doprinijeli Rimljani.
Vinarstvo u Crnoj Gori ima dugu i bogatu tradiciju. U mnogim arheološkim iskopinama pronađene su i iskopane brojne keramičke posude (ojnohoe, laginosi, krateri, amfore, skifosi i dr.), iz kojih se pilo i nalivalo vino, odnosno u kojima se ono čuvalo i transportovalo (Budva, III–II vijeka p. n. e., Gostilje, Risan i dr.). Iskopani grobni prilozi u vidu posuda od stakla (boce, čaše i dr.), koji potiču iz rimskog perioda (I–V vijeka n. e.), ukazuju na vjekovnu tradiciju gajenja vinove loze na ovim prostorima (→ Antičko vinogradarstvo i vinarstvo).
Vinarstvo Crne Gore u srednjem vijeku bilo je dobro razvijeno, a proizvodnja i promet vina bili su uređeni članovima → srednjovjekovnog Statuta grada Budve i → srednjovjekovnog Statuta grada Kotora, koji su nesporni dokaz duge vinske tradicije na prostorima Crne Gore (→ Srednjovjekovno vinogradarstvo i vinarstvo). Vino je vjekovima bilo dio crnogorske tradicije, vjere, kulture i običaja (→ Vinova loza i vino u etnologiji). Uloga vina u religijskim obredima u hrišćanskom svijetu doprinijela je da se njegova proizvodnja i kult očuvaju i do današnjih dana (→ Vinova loza i vino u religijama). Prema popisu iz 1855, u Crnoj Gori proizvedeno je 10.000 akova vina (→ Mjere za zapreminu vina). Razvoj vinarstva bio je organizovaniji u doba knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, kada su se osnovale i prve poljoprivredne škole: → Knjaževska crnogorska zemljodjelska škola u Danilovgradu i → Knjaževska crnogorska zemljodjelska škola u Podgorici, u kojima se izučavalo vinogradarstvo sa podrumarstvom. Razvoju crnogorskog vinogradarstva i vinarstva u tom periodu doprinio je → Filip Franjo Jergović, koji je, pored rada na obrazovanju učenika u Knjaževskoj crnogorskoj zemljodjelskoj školi u Podgorici, pisao o stilskim karakteristikama crnogorskih vina. Posebno je istakao kvalitet crmničkog vina, koje svojim kvalitetom, kad je dobro proizvedeno, nije zaostajalo za vinima Žironde (vinska oblast Francuske), ali i da proizvodnja od 20.000 hl u zemlji nije bila dovoljna ni za domaće potrebe (→ Vinogradarstvo i vinarstvo u XIX vijeku). I brojni putopisci, koji su tokom XIX vijeka posjećivali Crnu Goru, isticali su u brojnim izvještajima kvalitet crnogorskog vina, posebno crmničkog, koje su po kvalitetu upoređivali s francuskim vinima (→ Vinova loza i vino u putopisnoj literaturi). Početkom XX vijeka, na → Balkanskoj izložbi u Londonu (1907), crmničko vino dobilo je nekoliko prvih nagrada, dok je na izložbi u Beogradu (1928) svrstano u šest najboljih vina u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Proizvodnja vina u Crnoj Gori 1955. iznosila je oko 12.300 hl. Prerada grožđa u vino bila je primitivna, a → randman vina mali. Organizovana proizvodnja vina uslijedila je nakon realizacije projekta → „Ćemovsko polje” (1977–1982), kojim je, pored 1.500 ha vinograda, podignut moderni vinski podrum, kapaciteta 2.000 vagona, u SOUR-u → Agrokombinat „13. jul”, RO „Plantaže” (danas → „13. jul – Plantaže” AD Podgorica). Pored povećanja površina pod vinogradima, osavremenjavanja sortimenta, proizvodnje grožđa i vina, intenzivno se radilo na → zaštiti geografskog porijekla crnogorskih vina. Naredba o zaštiti porijekla vrhunskog vina „Vranac” donesena je 1976, dok je Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu izdala 1977. Sertifikat međunarodne zaštite žiga (→ Zaštitni žig) za crnogorsko kvalitetno crno vino „Vranac”, čiji je proizvođač Agrokombinat „13. jul” iz Titograda. Shodno zakonskoj regulativi u SR Jugoslaviji i Crnoj Gori, kao i urađenim → elaboratima o zaštiti imena, kvaliteta i geografskog porijekla vina, 1985. zaštićeno je ime i geografsko porijeklo vinâ: vrhunsko vino „Vranac” sa geografskim porijeklom, vrhunsko vino „Krstač” sa geografskim porijeklom, kvalitetno vino „Vranac”, kvalitetno vino „Roze” i kvalitetno vino „Duklja” sa geografskim porijeklom, čiji je proizvođač SOUR Agrokombinat „13. jul”, RO „Plantaže”, OOUR „Vinarski podrum” – Titograd. Prema statističkim podacima, u periodu 1992−1996. godišnja ukupna proizvodnja vina u Crnogorskom vinogradarskom regionu iznosila je 48.548 hl, od čega 32.176 hl u preduzećima, a 16.372 hl u individualnim gazdinstvima. Potvrdu kvaliteta i prepoznatljivosti crnogorskih vina predstavlja više od 800 priznanjâ (za vina kompanije „13. jul – Plantaže” AD Podgorica) i nagradâ na domaćim i inostranim sajmovima, u konkurenciji sa vinima vodećih vinogradarsko-vinarskih zemalja svijeta. Među brojnim nagradama ističe se Nagrada Međunarodne zajednice iz Brisela „OSCAR” (1999) pod nazivom „I oni su obilježili XX vijek” (→ Vinogradarstvo i vinarstvo u XX vijeku).
Nakon ustanovljavanja geografske oznake porijekla vina kao oznake porijekla (2002), oznake porijekla vina upisane su u Registar geografskih oznaka porijekla (RGO), i to pod brojevima: vino „Crnogorski Vranac” (br. 31), vino „Crnogorski Krstač” (br. 30), vino „Crnogorski Cabernet” (br. 33), vino „Crnogorski Merlot” (br. 34), vino „Crnogorski Chardonnay” (br. 35), vino „Crnogorski Sauvignon” (br. 32). Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu u Ženevi izdala je, 2003, Sertifikat o međunarodnoj registraciji apelacije o porijeklu za vina „Crnogorski Vranac” (br. 847) i „Crnogorski Krstač” (br. 846).
Proizvodnja vina u XXI vijeku obavlja se u vinariji kompanije „13. jul – Plantaže” AD Podgorica, kao i u brojnim vinarijama u privatnom vlasništvu. Prema podacima iz Vinogradarskog registra (2021), od 88 → registrovanih proizvođača vina, 31 proizvođač, odnosno vinarija, nalazi se na teritoriji opštine Podgorica. U opštini Bar registrovane su 22 vinarije, opštini Cetinje 13, opštini Danilovgrad 11, opštini Herceg Novi tri, opštinama Budva, Ulcinj i Nikšić po dvije, a u Kotoru 1 vinarija. Prema podacima iz Vinogradarskog registra (2021), proizvodnja vina na nivou petogodišnjeg prosjeka (2016–2020) iznosila je 97.091 hl. Najveći proizvođač vina u Crnoj Gori bila je vinarija kompanije „13. jul – Plantaže” AD Podgorica, sa prosječnom godišnjom proizvodnjom od 93.198 hl, što je 95,99% u odnosu na ukupnu prosječnu proizvodnju vina u periodu 2016–2020. godine. Ostali registrovani proizvođači vina (proizvođači sa malim kapacitetima proizvodnje), u navedenom periodu, imali su vina u prometu prosječno 1.792 hl, što je činilo 1,85% prosječne količine vina u prometu Crne Gore.
Vino je jedan od najznačajnijih izvoznih poljoprivrednih proizvoda Crne Gore, sa učešćem od 26,04% u ukupnom izvozu poljoprivrednih proizvoda (2015–2019). U naznačenom periodu, Crna Gora je u prosjeku imala dvostruko veći izvoz od uvoza vina. Količina izvezenog vina, u tom petogodišnjem prosjeku izvoza vina, iznosila je 64.802,48 hl, dok je količina uvezenog vina, u istom periodu, bila 27.794,89 hl. Vrijednost izvezenog vina u petogodišnjem prosjeku izvoza vina (2015–2019) iznosila je 14.200.722,44 €, dok je vrijednost uvezenog vina u istom periodu bila 6.118.295 €. Proizvodnja, promet, zaštita → oznake porijekla vina i → oznake geografskog porijekla vina u Crnoj Gori propisani su Zakonom o vinu (2016) i podzakonskim aktima, a odredbe se usklađuju s preporukama → Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), čija je članica i Crna Gora, od 2006. godine. Do 2023. zaštićene su dvije oznake geografskog porijekla („Crnogorski basen Skadarskog jezera” i „Crnogorsko primorje”) i deset oznaka porijekla vina („Crmnica”, „Podgorički subregion”, „Ulcinjski subregion”, „Boka Kotorska”, „Nudo”, „Katunska nahija”, „Bjelopavlići”, „Riječka nahija”, „Piperi” i „Kuči”). Prerada grožđa odvija se u najsavremenijim kapacitetima i postala je isključivi vid proizvodnje vina za promet. Kvalitet crnogorskih vina je u XXI vijeku potvrđen brojnim nagradama na → međunarodnim vinskim takmičenjima i ocjenjivanjima (→ Vinogradarstvo i vinarstvo u XXI vijeku).
LITERATURA I IZVORI: K. Petković, Crna Gora i Crnogorci, Sankt Peterburg, 1877; F. Jergović, „Rad na unapređenju vinogradarstva u Crnoj Gori”, Glas Crnogorca, 6, Cetinje, 1892; F. Jergović, „Crnogorsko vino”, Težak, Beograd, 1892; M. Ulićević, Prilog rejonizaciji vinogradarstva u Crnoj Gori, Titograd, 1959; M. Ulićević, „Vina i vinogorja Crne Gore”, Vina i vinogorja Jugoslavije, Zagreb, 1974; Lj. Pejović, „Karakteristike vina Crne Gore”, Jugoslovensko vinogradarstvo i vinarstvo, 7–8, Beograd, 1987; Lj. Pejović, Vinogradarsko-vinarska proizvodnja Republike Crne Gore. Zelena strategija Crne Gore do 2000. godine, Titograd, 1991; Elaborat za proglašavanje vina „Vranac” kao vrhunsko i zaštitu geografskog porijekla, Titograd, 1976; Naredba o zaštiti porijekla vrhunskog vina „Vranac”, br. 06-1330, od 19. 5. 1976, Službeni list SRCG, 19/76; Elaborat o zaštiti imena, kvaliteta i geografskog porijekla vina „Crnogorski Krstač” (SOUR Agrokombinat „13. jul”, RO „Plantaže”, OOUR „Vinarski podrum” – Titograd), Titograd, 1984; Rješenje o zaštiti imena i geografskog porijekla za vina: Vrhunsko vino „ Krstač”, Vrhunsko vino „Merlot”, Kvalitetno vino „Vranac”, Kvalitetno vino „Krstač”, Kvalitetno vino „Roze” i Kvalitetno vino „Duklja”, br. 04-911/85, od 20. 6. 1985 (Republički komitet za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu), Titograd, 1985; Elaborat o zaštiti oznake porijekla za „Crnogorsko vino Vranac” (Holding kompanija Agrokombinat „13. jul”, AD „Plantaže” – Podgorica), Podgorica, 2001; Rešenje O USTANOVLJAVANJU geografske oznake porekla „CRNOGORSKI VRANAC” kao OZNAKE POREKLA (Ime porekla), br. G-4/01/2, od 18. 11. 2002, Savezni zavod za intelektualnu svojinu, Savezno ministarstvo privrede i unutrašnje trgovine, Savezna Republika Jugoslavija; Rešenje O USTANOVLJAVANJU geografske oznake porekla „CRNOGORSKI KRSTAČ” kao OZNAKE POREKLA (Ime porekla), br. G-2/01/2, od 18. 11. 2002, Savezni zavod za intelektualnu svojinu, Savezno ministarstvo privrede i unutrašnje trgovine, Savezna Republika Jugoslavija; Rešenje O USTANOVLJAVANJU geografske oznake porekla „CRNOGORSKI KABERNE” kao OZNAKE POREKLA (Ime porekla), br. G-6/01/2, od 20. 11. 2002, Savezni zavod za intelektualnu svojinu, Savezno ministarstvo privrede i unutrašnje trgovine, Savezna Republika Jugoslavija; Rešenje O USTANOVLJAVANJU geografske oznake porekla „CRNOGORSKI MERLO” kao OZNAKE POREKLA (Ime porekla), br. G-7/01/2, od 20. 11. 2002, Savezni zavod za intelektualnu svojinu, Savezno ministarstvo privrede i unutrašnje trgovine, Savezna Republika Jugoslavija; Rešenje O USTANOVLJAVANJU geografske oznake porekla „CRNOGORSKI ŠARDONE” kao OZNAKE POREKLA (Ime porekla), br. G-8/01/2, od 20. 11. 2002, Savezni zavod za intelektualnu svojinu, Savezno ministarstvo privrede i unutrašnje trgovine, Savezna Republika Jugoslavija; Rešenje O USTANOVLJAVANJU geografske oznake porekla „CRNOGORSKI SOVINJON” kao OZNAKE POREKLA (Ime porekla), br. G-5/01/2, od 20. 11. 2002, Savezni zavod za intelektualnu svojinu, Savezno ministarstvo privrede i unutrašnje trgovine, Savezna Republika Jugoslavija; Sektorska analiza vinogradarstva i vinarstva Crne Gore (Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede), Podgorica, 2021.
A. Hajduković, V. Maraš